NAKON SVETE LITURGIJE U BJELOPOLJSKOM SELU OKLADI, VLADIKA JOANIKIJE PORUČIO
BIJELO POLjE – Njegovo preosveštenstvo episkop budimljansko-nikšićki Joanikije služio je na praznik Svete velikomučenice Marine – Ognjene Marije, Svetu arhijerejsku liturgiju u crkvi posvećenoj ovoj svetiteljki u selu Okladi kod Bijelog Polja. Liturgijom i sabranjem svetinja je proslavila svoju hramovnu slavu.
– Sabrasmo se u ovoj crkvici, lovćenskoj mučenici, koja je ovdje doletjela i ovo je, takođe, jedno veliko znamenje. Bezbožne vlasti, koje su svojevremeno vladale nad našim narodom, riješile su da ponize Njegoša, sve pod pričom da ga uzvise, jer njemu, kao velikom pjesniku, navodno, nije dolično da počiva u jednoj maloj crkvi, iako je on ostavio zaveštanje da se sahrani u crkvi koju su njegove ruke podigle. To je bilo kršenje zavjeta Njegoševog i bezumlje bezbožnika. Time su htjeli da ugode onima koji su i ranije pokušavali da ruše Lovćensku kapelu, a prvi su je rušili Austrijanci. Stoga nije čudno što su se našli oni koji su pripadali toj ideologiji.
Među njima je bilo i dosta Crnogoraca, koji su tu zlu misao osmislili iz Zagreba, otuda je došla ta priča. Pokojni mitropolit Danilo Dajković usprotivio se tom naumu i doživio mnoge neprijatnosti od ondašnjih vlasti. Bio je označen kao nazadni element, da se protivi progresu, novoj naprednoj vlasti i dobru naroda, a on je samo tražio da se ispoštuje Njegošev amanet, da se njegove kosti ne diraju i svetinja ne razara – podsjetio je episkop Joanikije.
Kako je istakao, čestiti mitropolit Dajković se usprotivio zlu, ali nije uspio u onom vremenu. Ipak, naglasio je vladika, njegovo protivljenje i njegova riječ danas su od velikog značaja.
– Da se nije usprotivio tada, ne bi imalo smisla da mi podižemo ove crkvice Njegoševe, ponajviše po Crnoj Gori, ali i u drugim srpskim zemljama. Ovo je osma Lovćenska kapela, koja je podignuta u Episkopiji budimljansko-nikšićkoj. U Mitropoliji crnogorsko-primorskoj još ih je više, a ima ih i u Republici Srpskoj, Srbiji i u dijaspori. To je svjedočanstvo Vaskrsenja Hristovog, jer iz žrtve te crkve nikoše nove crkvice po svim srpskim zemljama. Takva je naša vjera. Ono što je Božije, što je pravedno, istinito, vjerom zasoljeno, ono je neuništivo. Jedino ljudi kratkog vida i kratke pameti misle da će neko, ako je danas u sili i vlasti, dovijeka vladati i da će dovijeka ta priča trajati. To vjetar nosi, to je pred očima Božijim dim, para i pepeo – konstatovao je vladika.
Ukazao je da se Crkva u Crnoj Gori danas suočava sa još gorim naumom.
– Onda je vlast rekla da Lovćenska kapela, iako je bila svojina mitropolije, kao kulturno dobro pripada državi i donijeli su takvu odluku. Šta su poslije uradili sa Lovćenskom kapelom – razorili je i oskrnavili. Danas se nešto slično događa. Ta se priča ponavlja na zlokoban način i svako ko ima pameti treba da se suprotstavi tom zlu i zloj namjeri, da bismo sačuvali zavjete naših predaka, jer smo mi našim svetinjama zavjetovani i zakleti, da bismo svetinje sačuvali i našem potomstvu čiste, neoskrnavljene predali – poručio je vladika.
Domaćini slave Čedo Pantović i Zoran Obradović
Hramovna
slava je proslavljena blagosiljanjem i lomljenjem slavskog kolača.
Sabranje je nastavljeno uz trpezu bratske ljubavi. Domaćini ovogodišnjeg
slavlja bili su Čedo Pantović i Zoran Obradović, kojima je, zajedno s nadležnim parohom ocem Zoranom Bubanjom, na trudu i ljubavi zablagodario episkop Joanikije.
– Sabiramo se svake godine na ovaj sveti, veliki praznik i divno se ovdje osjećamo, iako ovo nije veliki sabor. Mogao bi biti mnogo veći, jer to zaslužuje ovaj praznik. Koliki je god, sa nama je Hristos i ne osjećamo nikakav nedostatak što se tiče ove svete službe, ali nam je žao što mnogi, koji bi mogli doći da se pomole Bogu u ovoj svetinji ne dolaze i ponašaju se kao da nemaju za šta Bogu da se mole – besjedio je vladika.
Mnogo pati čovjek koji ne smije da kaže šta misli
Čestitajući
hramovnu slavu crkve u selu Okladi, vladika je istakao da Sveta Marina
brani tu crkvu i sve hrišćane i da svi sveti i Nebo Božije zastupaju one
koji pravo vjeruju.
– Zato se mi ne bojimo i zato slobodno govorimo. Bez toga nema pravog života, niti prave vjere. Čovjeku koji nije spreman da slobodno kaže svoju misao i svoju riječ nešto grdno fali i mnogo pati ta duša. Mi takve ljude žalimo – istakao je vladika Joanikije.
Izvor: dan.co.me
