Posjetioci mogu da se do 19.marta 2020.godine u galeriji „Josip Bepo Benković“ upoznaju sa znamenitostima Crne Gore napravljenim u 3D formatu. Ova taktilna izložba je dio projekta Biblioteke za slijepe Crne Gore,koji se realizuje pod pokroviteljstvom European Commission i Council of Europe-Directorate General Human Rights and Rule of Law. Projekat obuhvata 23 kulturna,turistička i istorijska objekta znamenitosti Crne Gore u 3D formatu,koji su propraćeni audio vodičem na našem i engleskom jeziku,kao i kratkim tekstom na crnom tisku i na Brajevom pismu. Na izložbi su postavljeni 3D eksponati : Sat kula u Podgorici, Most na Tari, Stari grad Budva, Husein-pašina džamija u Pljevljima, Hram Hristovog Vaskrsenja, Mauzolej na Lovćenu, Njegoševa kapela, Ostrvo Sveti Stefan, Ostrvo Mamula, Sat-kula Herceg Novog, Ostrvo Gospa od Škrpjela, Manastir Sveta Trojica, Most na Sastavcima, Carev Most u Nikšiću, Brana Mratinje na Pivi, Dvorac Kralja Nikole u Nikšiću, Manastir Ostrog, Cetinjski Manastir, Drevni rimski grad Duklja, Njegoševa Biljarda, Spomen dom u Kolašinu, Most Milenijum.
У београдској галерији „Н.ЕОН“ отворена је заједничка изложба радова под називом „Фреквенције“ нашег Беранца, који живи и ради у Београду, архитекте и умјетника Дејана Бабовића и његове колегинице Аде Бел.
У београдској галерији „Н.ЕОН“ отворена је заједничка изложба радова
под називом „Фреквенције“ нашег Беранца, који живи и ради у Београду,
архитекте и умјетника Дејана Бабовића и његове колегинице Аде Бел.
Умјетници
су по први пут заједно изложили своје радове у несвакидашњем концепту
инспирисане невидљивим нитима којима је прожет живот, таласима на којима
се срећу људи и збивају шаренолики догађаји.
„Жице су то на
којима се одвија и тече симфонија живота, а ми смо на својим радовима
приказали доживљај тог феномена, кроз своје интересантне приче. Слике
које вам представљамо прозори су у бескрајне и занимљиве свјетове.
Апстракција, реализам, форме, свијет без форме… спој наизглед
неспојивог. Сусрет два свијета креира нове свјетове“, казао је Бабовић
овом приликом.
Отварању изложбе умјетника, поред великог броја
гостију из друштвеног и културног живота српске престонице,
присуствовала је делегација Општине Беране у саставу Драгослав Шћекић, предсједник општине, Дарко Стојановић, савјетник предсједника, и Никола Урошевић, шеф Бироа за односе са јавношћу.
„Морам да истакнем да је долазак господина Шћекића за мене посебна част. Упознали смо се прије неколико година у Полимском музеју у Беранама на отварању моје изложбе. Он је дошавши вечерас исказао велико поштовање јер је присутан овдје како у своје име, тако и у име свих мојих земљака као предсједник општине“, истакао је Бабовић.
Prvi crnogorski pop hor proslavio je danas, 1. marta 2020, svoj 3. rođendan na najljepši način, koncertom “Ljubav i note” u kojem je uživala publika u punoj velkoj sali KIC-a.
Nakon uvodne pjesme “Prijatelji stari
gdje ste”, koju je publika odmah prihvatila i zapjevala sa horom,
okupljenima se obratila menadžerka hora Snežana Burzan koja je istakla
da osnivači hora nijesu ni slutili da će za samo 3 godine hor postići
nevjerovatan uspjeh, održati više od 50 koncerata i osvojiti srca
brojne publike širom Balkana.
Foto: KIC Budo Tomović
Prvobitna ideja nadmašila je
samu sebe, a u horu je i dalje oko 50 zaljubljenika u muziku i pjevanje,
raznih profesija i generacija. Burzan je publici predstavila novu
dirigenticu hora prof. Petru Ivanović, poželjevši starom dirigentu sreću
u novim, drugačijim projektima.
Podgorička publika, među kojom su bili i ambasadori Slovenije i Federacije BiH, i brojni poslenici javnog života, aplauzima je nagrađivala pjesme “Devojko mala”, “Singing in the rain”, “Once upon a december”, a nakon veoma emotivnog izvođenja pjesme “Zlatni dan”, salom se prolomilo – bravo! Slične reakcije publike uslijedile su i tokom izvođenja nastavka koncerta “City of stars”, “Da te volim”, da bi na pjesme “Human” u kojoj je solista bio Jovan Vuković i “Odiseja” sa Slavicom Dragović cijela sala skandirala i pjevala u glas sa njima i horom. Za finale je hor otpjevao hitove “Zemljo moja” i “Za milion godina”, a publika dirigentici Petri Ivanović nije dozvolila da povede hor sa scene bez bisa!!!
Nakon dugotrajnog aplauza KIC POP HOR je otpjevao ponovo tri pjesme, obećavši nova okupljanja uskoro i zajedničke koncerte u kojima će i dalje slaviti: ljubav, prijateljstvo, ljudskost, patriotizam, drugarstvo…
Međunarodni festival klasične gitare „Gitar
fest”, treći po redu, održaće se 3. i 4. aprila u Bijelom Polju,
saopšteno je na juče održanoj konferenciji u Centru za kulturu. Bijelo
Polje će dva dana biti domaćin mladim muzičarima iz bjelopoljskih i
škola iz regiona, a ove godine proširen je broj disciplina, pa
organizatori očekuju veći odaziv takmičara.
Direktorica Škole za osnovno muzičko obrazovanje Jasmila Hot, istakla je da je „Gitar fest” manifestacija od izuzetnog značaja.
– Festival je međunarodnog karaktera, tako da očekujemo i učesnike iz
okruženja, a žiri će sačinjavati eminentni profesori iz Crne Gore i
regiona. S obzirom da je na prvom festivalu bilo 30 učesnika, na drugom
oko 50, ove godine, pošto smo proširili broj disciplina na kamerne
sastave bez gitare i na učesnike iz srednjih muzičkih škola, očekujemo
da će broj učesnika biti udvostručen – kazala je Hot.
Ona je napomenula da će ove godine biti organizovano i predavanje za učesnike.
– Predavanje će održati Senad Gačević, profesor
cetinjske Muzičke akademije, a ono je tematski vezano za festival, pa će
biti riječi o savremenoj muzici za gitaru i savremenoj kamernoj muzici,
najavila je direktorica Škole za osnovno muzičko obrazovanje.
Umjetnička direktorica festivala i profesorica gitare Milena Vračarić Zaimović,
saopštila je da su prijave otvorene i da traju do 23. marta, a redosled
nastupa i satnica po kategorijama i disciplinama biće objavljen na
Fejsbuk stranici Gitar fest Bijelo Polje.
– Takmičenje će biti organizovano u šest kategorija u disciplini solo
gitara i u četiri kategorije u disciplini kamerni ansambli – rekla je
Vračarić Zaimović.
Ona je istakla da će na samom otvaranju nastupiti duo gitara – Ivana Cikić i Aleksandra Vujačić.
– Riječ je o poznatim crnogorskim gitaristkinjama koje će nastupiti 3.
aprila, u 19 časova. Istog dana je takmičenje za kamerne ansamble, a dan
poslije biće takmičenje u discpilini solo gitara, navela je profesorica
gitare.
O najboljima će, kako je kazala, odlučivati žiri u sastavu Ivana Cikić, Goran Perišić iz Nikšića i Nenad Petrović, iz Beograda.
Sve više je dobrih bendova i publika to prepoznaje. Nakon više od
dvije decenije ponovo dolazi dobro vrijeme za rock muziku, smatra
popularni pjevač Petar Dević.
“Koliko imam prilike da čujem puno se dobrih bendova pojavljuje,
koji sve više nastupaju. Ima dosta napretka i kod muzičara, ali i kod
publike koja su sve većem broju dolazi na rock svirke. U odnosu na
period nakon devedesetih, kada je stanje bilo žalosno i kada su mnogu
muzičari samo da bi preživjeli prelazili na druge žanrove, sada se ipak
stanje je bolje” dodao je on.
Nastupi uživo, za njega predstavljaju pravo zadovoljstvo, naročito zbog toga što ima priliku da direktno kumunicira sa publikom.
“Pravo je zadovoljstvo nastupati pred publikom, sve ono što se vježba
i priprema dobija drugu dimenziju kad odsvirate i odpjevate pred nekim
ko to sluša sa uživanjem. To je jedan od najboljih osjećaja” rekao je
Petar za Radio Berane.
Prije par godina objavio je album “Kad nisi tu”, nakon čega su uslijedili brojni nastupi među kojima i onaj na novogodišnjem koncertu u Beranama.
Veliki broj pjesama sa prvog albuma je postao veoma popularan, a numera “U mom naručju” nedavno je dobila i svoje cover izvođenje, kada su je članice gimnazijskog benda “Alt” otpjevale u okviru emisije “Obrati pažnju”.
” Jako je lijepo što su ove cure uzele tu pjesmu i izvele je u
drugačijem aranžmanu. Pjesma je inače jako melodična, muzika i tekst
koje je napisao Duško Vujović, vrlo su dobro
prihvaćene. Taj projekat u kom su one učestvovale je jako lijepo
zamišljen i posebno mi je zadovoljstvo što su izvele moju pjesmu” kazao
je Petar dodajući da je uloga njegovog kolege i prijatelja Nova Brakočevića, koji je radio kao producent na njegovom albumu veoma značajna, jer je ujedno i bio mentor ovom gimnazijskom bendu.
Za doček Nove godine nastupao je u Nikšiću, na Vučju, a beranska
publika ima priliku da ga čuje već za par dana, tačnije na Božić, kada
će nastupati u caffe baru “Park”.
“Dosta često nastupam širom Crne Gore, često sam i u Beranama. Za Božić ću svirati u Park caffe-u. Siguran sam da će atmosfera biti odlična i da će svi koji odluče da to veče provedu sa nama biti zadovoljni”, rekao je on za kraj i misteriozno dodao da se sprema neka nova muzička priča.
PJESNIK RANKO JOVOVIĆ BESJEDIO O SRPSKOJ KNJIŽEVNOSTI U CRNOJ GORI NA AKADEMSKOJ TRIBINI
Naš poznati pjesnik Ranko Jovović
gostovao je za govornicom Akademske tribine besjedeći okupljenoj
publici o „Srpskoj književnosti u Crnoj Gori”. Jedan od najvećih živih
poeta i pisaca u srskoj književnosti obradovao je poklonike svog
pjesničkog rukopisa svojim stihovima, ali i upomenama na svoje
prijateljevanje sa velikim i znamenitim srpskim književnicima i
intelektualcima.
Urednik Akademske tribine književnik Budimir Dubak je
najavljujući Jovovića rekao da ga sa poznatim pjesnikom veže
višedecenijsko prijateljstvo tokom koga su proživjeli mahom dramatiče
momente naše novije istorije i sudbinu stradalog srpskog naroda u njoj.
Ranko Jovović je objavio prvu zbirku pjesama, „Gvozdena šuma”. 1968.
godine, kazao je Dubak i podsjetio da ga sa njim „vežu mnoga lijepa, ali
bolna sjećanja od tog vremena”.
– Svaka knjiga Ranka Jovića predstavljala je, i predstavlja, svojevrni
književni događaj. Ali, njegovo cjelokupno djelo nosi obilježje i
prepoznatljivost autentičnog književnog rukopisa i pečat njegove
nepomirljive buntovne prirode – kazao je Dubak.
On je kazao da tema tribine duboko povezana sa otvorenim terorom
aktuelne vlasti u Crnoj Gori koji smo preksinoć vidjeli u zastrašujućem
obliku.
– Ozakonjenje bezakonja kojim država legalizuje otimanje hramova,
svetinja i imovine Mitropolije i SPC samo je završetak jednog satanskog
projekta koji su započeli njihovi učitelji na čelu sa austrougarskim
kaplarom i ustaškim doglavnim Sekulom Drljevićem, čiju ideologiju oni
doslovno i dosljedno sprovode danas – napomenuo je on.
Jovović se kroz pjesme i stihove podsjetio svojih prijatelja, velikih
književnika među kojima su književnici Miodrag Bulatović, Brana
Petrović, kao i istaknuti filozof Nikole Miloševića, jednog od najvećih
srpskih i jugoslovenskih intelektualaca.
Osvrnuo se Jovović i na nekadašnjeg srpskog predsjednika Slobodana
Miloševića rekaovši da je njegova zasluga u tome što je „otvorio srpsko
pitanje i izvukao ga iz kaljuge komunizma”. Iznio je mišljenje i da
Crnogorci i Srbi bili izgubili osjećaj za svoju naciju za vrijeme
komunističke diktarure, a da su u tome prednjačilo upravo u Crnoj Gori.
Jovović je rekao da „Crnogorci žive u Crnoj Gori danas kao da su na
Golom otoku” i otpužio vlast da čini sve da društvo zavadi i „završi na
nekoj novoj Pasjoj poljani”.
On je kazao da je čitao mnogo, ali da je o čovjeku, životu i svijetu
učio po ljudima. Jer „svaki čovjek je poezija za sebe”, konstatovao je
on.
Na odobravanje publike pročitao je neke od svojih najpoznatiji pjesama
(„O stricu Jovanu”, „Suze oca moga”, „O Amfilohiju”, „Vaskrsenje”,
„Mitropolitu Danilu”…) otkrivajući tako svoje stvaralačke dubine i
svoja moralna načela i misaone dubine.
Besjedom Ranka Jovovića završen je drugi ciklus Akademske tribine koju
organizuju Srpski nacionalni savjet i Srpski informativno-kulturni
centar „Sveti Sava”. Urednik tribine Budimir Dubak najavio je početak
novog ciklusa Akademskee tribine za 21. februar.
S.Ć:
Ranko Jovović je dobitnik brojnih značajnih
nagrada za književnost koje se dodijeljuju srpskim piscima. Među njima
su nagrade „Marko Miljanov”, „Rade Drainac”, „Laza Kostić”, Gračanička
povelja, Žička hrisovulja, „Jelena Balšić”, „Duško Trifunović”, „Jovan
Dučić”, „Branko Ćopić”, Izviiskra Njegoševa, „Pečat varoši
sremskokarlovačke”.
„Objavio je zbirke „Dodir tame”, „Jemstvo”, „Divlji plač”,„Crnjanski”,
„Pagani pred raspećem”, „Šta je čovjk bez podviga, Gospode”, „Mračni
hljeb”, „Moj doprinos razaranju svijeta”, „Čekajući jakubince”,
„Izdahnuću na balkonu”, „Suze Marka Miljanova”.
Tokom pola vijeka stvaralaštva štampano je više izbora poezije ovog
pjesnika. Poezija mu je prevođena na engleski, francuski, italijanski,
rumunski, bugarski i ruski jezik.
Dobitnik nagrada nazvanih najvećim srpskim pjesnicima Ranko
Jovović je dobitnik brojnih značajnih nagrada za književnost koje se
dodijeljuju srpskim piscima. Među njima su nagrade „Marko Miljanov”,
„Rade Drainac”, „Laza Kostić”, Gračanička povelja, Žička hrisovulja,
„Jelena Balšić”, „Duško Trifunović”, „Jovan Dučić”, „Branko Ćopić”,
Izviiskra Njegoševa, „Pečat varoši sremskokarlovačke”.
„Objavio je zbirke „Dodir tame”, „Jemstvo”, „Divlji plač”,„Crnjanski”,
„Pagani pred raspećem”, „Šta je čovjk bez podviga, Gospode”, „Mračni
hljeb”, „Moj doprinos razaranju svijeta”, „Čekajući jakubince”,
„Izdahnuću na balkonu”, „Suze Marka Miljanova”.
Tokom pola vijeka stvaralaštva štampano je više izbora poezije ovog pjesnika. Poezija mu je prevođena na engleski, francuski, italijanski, rumunski, bugarski i ruski jezik.
U prepunoj sali Dvorca kralja Nikole u Baru promovisana prva knjiga
Vasilija Laloševića “Moj kaleidoskop” dugogodišnjeg istaknutog novinara i
političara.
“Moj kaleidoskop”, prožet emocijama i nostalgijom za nekim davnim,
ljepšim vremenima, privukao je i stare i one mlađe koji su željeli da
čuju šta je to na papir stavio ovaj ugledni Baranin.
Njegova knjiga, kazao je Lalošević, “satkana je od nostalgičnih
sjećanja, pa i jugonostalgičnih, sjećanja na grad Bar, ljude i
vrijednosti jednog drugog vremena”.
“Moj kaleidoskop” predstavlja pravo svjedočanstvo jednog
inetelektualca o prošlim vremenima, u kojima je često imao priliku da
sudjeluje, i to direktno kao političar i poslanik, ali i kao neko ko je
građanima prenosio putem talasa Radio Bara lijepe, ali i one ne tako
sjajne trenutke naše društvene zbilje.
I nije se libio autor da prizna publici, koja ga je u više navrata
prekidala aplauzima, da osjeća posebnu odgovornost i da mu je puno srce
kada na jednom mjestu vidi toliko poznatih lica, svojih prijatelja i
kolega.
O Laloševićevom ostvarenju svoje utiske sa publikom su podijelili
Jovanka Ljubenko – Matunović, paroh barski Jovan Plamenac i Milan
Vujović, koji su imali značajne uloge u autorovom životu, dok je
fragmente iz knjige čitala spikerka Radio Bara Brankica Mandić.
Da ovaj divan događaj protekne u što boljoj atmosferi pobrinuli su se članovi Klape KUD “Jedinstvo”, kao i Božo Gagović i Gajo Ugrenović iz benda “Akademia”.
Želeći da iskaže zahvalnost svojim gostima za veče za pamćenje koje su mu priredili, Lalošević je poklonio prisutnima knjige uz nadu da će “Moj kaleidoskop” i njima makar jednom anegdotom ili pričom izmamiti osmijeh na lice.
Прожета наглашеном носталгијом, снажним емоцијама и сјетом,
у барском Дворцу краља Николе синоћ је промовисана књига „Мој
калеидоскоп“, Василија Лалошевића, дугогодишњег истакнутог новинара и политичара.
Сала популарног Дворца је била готово тијесна за све који су дошли да
чују „из прве руке“ свједочење врлог инетелектуалца о прошлим
временима, али и оно што су имале да кажу о њему и његовом остварењу
некадашње Лалошевићеве колеге. А свједочили су, вема надахнуто, новинари
– Јован Пламенац (парох барски), Милан Вујовић и Јованка Љубенко – Матуновић, док је фрагменте из књиге читала спикерка Радио Бара Бранкица Мандић.
За пригодну музичку пратњу били су задужени чланови Клапе КУД “Јединство”, и Божо Гаговић и Гајо Угреновић из бенда “Академиа”.
“Мој калеидоскоп” саткан је од носталгичних сјећања, па и
југоносталгичних, сјећања на град Бар, људе и вриједности једног другог
времена – казао је аутор говорећи о свом књижевном првијенцу. Признао је
током обраћања публици која га је прекидала аплаузима да осјећа
одговорну одговорност, али и да му је пуно срце, иако нема трему, као
што је није имао ни када је говорио пред 50 и 60 хиљада људи.
Како је казао, његов калеидоскоп је поглед у нешто лијепо, „као када
се на тој чудесној справи, када је вртимо, појављују разноразни витражи и
враћају нас у она лијепа времена када смо живјели срећно, имали
осјећаја за праве вриједности, када нам је комшија био брат, а врата се
нису закључавала”.
У средишту приче о књизи нашла су се сјећања о Радио Бару, гдје је радио као новинар, уредник и директор.
“Стартовали смо тих деведестих година мало јачом брзином, али се не
кајем. Био је то дио историје, а у Радио Бару је тада бивствовала сјајна
редакција. Увијек ћу се радо враћати тој својој првој адреси – Радио
Бару. Он је наш искон и исход, расадник дивних људи, од којих су многи
постали дипломате, посланици, књижевници, оснивачи изузетних културних
манифестација, музичари..Зашто да се, ради дневне политике, не проговори
о свим тим дивним и значајним људима. Данас, нажалост, постоји негдје
на небу једна рајска редакција Радио Бара – Момчило Поповић,
Божидар Павловић, Бошко Милошевић, Божидар Филиповић Фићо, Властимир
Булатовић, Дајана Шоровић, Недељка Павловић, Нела Поповић, два
Жељка-Жељко Јеленић и Жељко Шекарић, Будимир Јоветић, Веселин Томовић,
Рако…
Били смо поносни што смо радили у радио станици која је имала велику
слушаност”, забиљежио је Лалошевић у књизи, али се сјетио и првог
барског позоришта, времена када је Бар имао чак четири биоскопа,
солидарности из времена земљотреса 1979., барског драмског студија,
његових представа и великих успјеха, Луке, изласку Црне Горе на море и
многим другим догађајима и датумима који су обиљежили једно вријеме.
Током вечери која је била лишена било какве политичке приче, Лалошевић
је најавио своје нове књиге, на којима предано ради.
Књига „Мој клаидоскоп“, по ријечима њеног рецензента Јоване Љубенко – Матуновић, јесте заправо јединствени животни дневник Василија Лалошевића. У њој је, како је казала, у ритму намјерно испремјештаних прича, стваран мозаик једног живота са вјечном примјесом младости и добрих вибрација. Вибрирање успомена може се претворити у дивну мелодију успјешно вођеног живота појединца, ангажованог у новинарству, култури, политици, спорту, па и религији, казал је Љубенко – Матуновић.
Протојереј Јован Пламенац, и сам новинар са дугогодишњим искуством,
поздрављајући присутне у складу са барском традицијом, истакао је да је
Лалошевићево остварење прочитао у даху.
У њој су, посвједочио је парох барски, садржани својеврсни Васкови
мемоари , прожети специфичним репортажама, које јој дају посебну драж и
укус.
Новинар и књижевник Милан Вујовић, са Лалошевићем је радио читаву
деценију у Радио Бару, а како је истакао, аутора је боље упознао тек
када су заједно пратили Медитеранске игре у Барију.
“Били смо породични људи, имали дјецу и размишљали што им можемо купити како бисмо их обрадовали када се вратимо са путовања. Оно што је тада оставило посебан утисак на мене, јесте Васкова брига да то прво учини за свог пасторка, којег не одваја од своје дјеце. Схватио сам да то може само добар и племенит човјек”, казао је Вујовић, који је, када је ријеч о књизи, издвојио као најупечатљивију причу “Одлазе нам драги људи”, у којој аутор говори о својим родитељима, казао је Вујовић.
Sinoć je u Dvorcu kralja Nikole, pred brojnom publikom, promovisana prva knjiga Vasilija Laloševića, dugogodišnjeg novinara, poslanika i parlamentarnog diplomate – “Moj kaleidoskop”.
Na večeri obojenoj sjećanjima, kakva je uostalom i ova knjiga, govorili su novinar MilanVujović i nekadašnji novinari, Vaskove kolege, JovankaLjubenkoMatunović i JovanPlamenac.
Sjetnu priču muzički su ispratili klapa KUD “Jedinstvo”, BožoGagović i GajoUgrenović iz “Akademie”, a fragmente iz knjige čitala je spikerka Radio Bara BrankicaMandić.
Vasilije Lalošević, duhovito i šarmantno, svojstveno njegovom duhu i
stilu, započeo je promociju svoje knjige prvijenca, priznajući da, iako
je govorio pred 50-60.000 ljudi, nema ni ovoga puta tremu, ali “osjećam
ogromnu odgovornost i imam puno srce”, kazao je, naglašavajući da je
“Moj kaleidoskop” satkan od nostalgičnih sjećanja, pa i
jugonostalgičnih, na nekadašnju zemlju, grad, ljude i vrijednosti jednog
drugog vremena.
“Taj kaleidoskop je pogled u nešto lijepo, kao kada se na
toj čudesnoj spravi, kada je vrtimo, pojavljuju raznorazni vitraži i vraćaju
nas u ona lijepa vremena kada smo živjeli srećno, imali osjećaja za prave
vrijednosti, kada nam je komšija bio brat, a vrata se nisu zaključavala”,
istakao je autor, na čijoj promociji, iako je dvadeset godina u politici, nije
bilo niti jedne riječi o njegovom političkom angažmanu.
Naprotiv, dominirala je priča o Radio Baru, sa kojim i počinju sjećanja u knjizi.
“Krenuli smo tih devedestih godina malo jačom brzinom, ali se ne
kajem.Bio je to dio istorije, a u Radio Baru je tada bivstvovala sjajna
redakcija. Uvijek ću se rado vraćati toj svojoj prvoj adresi-Radio Baru.
On je naš iskon i ishod, rasadnik divnih ljudi, od kojih su mnogi
postali diplomate, poslanici, književnici, osnivači izuzetnih kulturnih
manifestacija, muzičari..Zašto da se, radi dnevne politike, ne progovori
o svim tim divnim i značajnim ljudima. Danas, nažalost, postoji negdje
na nebu jedna rajska redakcija Radio Bara-MomčiloPopović, BožidarPavlović, Boško Milošević, BožidarFilipovićFićo, VlastimirBulatović, DajanaŠorović, NedeljkaPavlović, NelaPopović, dva Željka-ŽeljkoJelenić i ŽeljkoŠekarić, BudimirJovetić, VeselinTomović, Rako…
Bili smo ponosni što smo radili u radio stanici koja je imala veliku
slušanost”, prisjetio se Vasko tog perioda i zabilježio ga u knjizi, ali
i prvog barskog pozorišta, vremena kada je Bar imao 4 bioskopa,
solidarnosti iz 79-te, barskog dramskog studija, njegovih predstava i
velikih uspjeha, Luke, izlasku Crne Gore na more i mnogim drugim
događajima i datumima koji su obilježili jedno vrijeme.
“U knjizi je, u ritmu namjerno ispremještanih priča,
stvaran mozaik jednog života sa vječnom primjesom mladosti i dobrih vibracija.
Vibriranje uspomena može se pretvoriti u divnu melodiju uspješno vođenog života
pojedinca, angažovanog u novinarstvu, kulturi, politici, sportu, pa i religiji.
Ovo je jedinstveni životni dnevnik Vasilija Laloševića”, kazala je recenzentkinja
knjige, Jovanka Ljubenko Matunović.
Jovan Plamenac, koji je iz novinarstva otišao u duhovne
vode i posvetio se svešteničkom pozivu, pozdravljajući prisutne u skladu sa
barskom tradicijom, istakao je da je Vaskovu knjigu pročitao u dahu.
“Pozdravljam vas sa – Pomaže Bog, Merhaba, Hvaljen
Isus, jer, kako kaže stara mudrost ‘drž se svoga, tuđe poštuj’”, kazao je
Plamenac , koji je naveo da su u knjizi “Moj kaleidoskop”, sadržani
svojevrsni Vaskovi memoari , prožeti specifičnim reportažama, koje joj daju posebnu
draž i ukus.
Milan Vujović, koji je radio sa Vaskom deset godina u
Radio Baru, istakao je da ga je bolje upoznao tek kada su zajedno pratili
Mediteranske igre u Bariju.
“Bili smo porodični ljudi, imali djecu i razmišljali što im možemo
kupiti kako bismo ih obradovali kada se vratimo sa putovanja. Ono što je
tada ostavilo poseban utisak na mene, jeste Vaskova briga da to prvo
učini za svog pastorka, kojeg ne odvaja od svoje djece. Shvatio sam da
to može samo dobar i plemenit čovjek”, kazao je Vujović, koji je, kada
je riječ o knjizi, izdvojio kao najupečatljiviju priču “Odlaze nam dragi
ljudi”, u kojoj autor govori o svojim roditeljima.
Na promociji knjige Vasilija Laloševića ,na kojoj su bili brojni njegovi sugrađani, prijatelji, kulturni i sportski radnici, književnici, partijske kolege, nostalgičan ton iz “Kaleidoskopa”, pratila je i adekvatno odabrana muzika u izvedbi klape KUD “Jedinstvo” i Gaja i Boža-Čiče iz “Akademie” koji su, kako je naglasio Vasko, otpjevali “muzičku himnu” Bara-Gulinu pjemu “Ja još uvijek mrzim decembar” i poetsku “Grad je širok kao more”, čiji je autor još jedan Vaskov kolega, koji više nije sa nama, Božidar Fićo Filipović.
„Мој калеидоскоп“ – назив је књиге Василија Лалошевића која ће сјутра (уторак) од 19 сати бити промовисана у Дворцу краља Николе на Тополици.
Поред аутора, о остварењу познатог политичара и новинара, говориће новинарка и књижевница Јованка Љубенко – Матуновић, парох барски протојереј Јован Пламенац и новинар и књижевник Милан Вујовић.
У програму промоције ће наступити Бранкица Мандић, Клапа „Јединство“, Божо Гаговић, Гајо Угреновић и бенд „Академиа“.
Василије Лалошевић, дипломирани журнaлиста, дугогодишњи је препознатљиви народни посланик у Скупштини Црне Горе и савезном парламенту бивше заједничке државе са Србијом. Некадашњи је директор и главни и одговорни уредник Радио Бара. Тренутно је одборник у Скупштини општине Бар.