Socijalistička narodna partija Crne Gore najoštrije osuđuje pokušaj zastrašivanja monahinja u manastiru Beška na Skadarskom jezeru, jednom od manastira zetske Svete gore.
Mitropolit crnogorsko-primorski gospodin Amfilohije kazao je u izjavi za
TV Novi da je nedavno došlo do incidenta u manastiru Beška na
Skadarskom jezeru, kada je grupa Albanaca upala u manastir sa ciljem da
zastraše monahinje, koje su na ovom mjestu našle svoj mir za molitvu.
Prema kazivanju očevidaca, huligani tvrde da manastir pripada njima i da
monahinjama nije mjesto tu.
Podsjećanja radi, Beška je ženski
manastir koji datira još iz 14. vijeka i predstavlja zadužbinu Đurađa
Balšića Stratimirovića i njegove žene Jelene Balšić, ćerke kneza Lazara
Hrebeljanovića i knjeginje Milice.
Uprkos ovim istorijski
poznatim činjenicama, to nije odvratilo provokatore od njihovog nauma.
Mitropolija crnogorsko-primorska ima utemeljenje u duhovnom i državnom
biću Crne Gore, te zato napadi na imovinu i njeno sveštenstvo ne
doprinose mirnom suživotu građana u našoj državi.
Ovo nije prvi
put da se nasrće na Mitropoliju crnogorsko-primorsku i incidenti su
postali cesti u zadnje vrijeme. Ovakvi i slični povremeni ispadi,
provokacije, ne doprinose međusobnom poštovanju i uvažavanju naroda koji
žive u Crnoj Gori i ta bi činjenica trebalo da zabrine, najprije vlast
koja tvrdi da je u ovoj našoj zajedničkoj kući sve u najboljem redu.
Dakle, vrijeme je da državni organi zaduženi za red i mir pravovremeno
reaguju i spriječe ovakve vandalizme i na taj način zaštite objekte
kanonski priznate crkve u Crnoj Gori.
BIVŠI UMIJU SAMO DA PODMEĆU I IZMIŠLJAJU ALI IM JE TO ZALUDAN POSAO
Ovih dana je na društvenim mrežama i pojedinim medijima aktuelno
pitanje, navodno, lošeg odnosa Komunalnog preduzeća prema psima
lutalicama koji su udomljeni u azilu za napuštene životinje, a koji je u
sklopu tog istog preduzeća.
Kao ozbiljna partija, nismo
reagovali na ishitrena i politikanska saopštenja DPS-a i njihovih
satelita, već smo sačekali da čujemo i drugu stranu, pa nakon
konferencije za novinare direktora tog preduzeća, gospodina Sava
Vučetića i razobličavanja političke pozadine ove afere, OO SNP Berane je
još čvršći u stavu da menadžment ovog preduzeća na čelu sa direktorom
Vučetićem, posluje odgovorno, savjesno i u skladu sa zakonom i zakonskim
propisima koji pokrivaju ovu oblast ali i druge poslove koji su u
njihovoj ingerenciji.
To svakodnevno potvrđuju naši građani koji
nisu zaboravili deponije oko svakog kontejnera i ćoška zgrada kada je
prijetila opasnost od zaraze, a koju nam je u nasledstvo ostavila
predhodna, DPS vlast. Ne zaboravljaju građani ni ogroman broj pasa
lutalica na našim ulicama, iz DPS perioda, koji su ugrožavali
bezbjednost djece i građana. Prepoznali su to Beranci pa su ih poslali u
političku prošlost, a ovo preduzeće nastavlja da radi ozbiljan posao i
proširuje svoje djelatnosti u veoma teškoj finansijskoj situaciji koju
su im iz DPS-a ostavili kao teret.
Razumijemo vaš žal za vlašću
ali i prepoznajemo dobro poznat rukopis koji stoji iza štampanja i
lijepljenja plakata sa lažnom sadržinom. No, shvatili smo odavno da je
kod gospode iz DPS-a i njihovih satelita sve lažno. Lažna im je ljubav
prema državi, himni, crkvi, zastavi, lažna im je i briga o životinjama, a
nažalost i o ljudima. Stvaran im je samo interes, a to se može vidjeti
ovih dana iz afere o dodjeli stambenih kredita po povlašćenim uslovima
za funkcionere raznih ministarstava iz redova DPS-a i njihovih
profiterskih i u aferama ogrezlim satelitima SD-u i BS.
Zar nije
bilo bolje da su ti krediti podijeljeni penzionerima i drugim našim
građanima, koji zbog vaše višedecenijske pogubne politike nijesu uspjeli
da riješe stambeno pitanje do dana današnjeg? Sramno da sramnije ne
može biti.
Odgovorite, vi gospodo, na ovo pitanje i ne
smišljajte afere u vašim mračnim krugovima jer izvor svih afera u Crnoj
Gori je kod vas i vaših poslušnih satelita.
Vašom dobro poznatom
metodom podmetanja i lažima, nećete zaustaviti napore lokalne
samouprave da nastave sa ozbiljnim radovima u Beranama. Asfaltiranje,
postavljanje rasvjete i trotoara, čišćenje i sređivanje zelenih
površina, otvaranje Vodovoda i ostali radovi trenutno aktuelni u našem
gradu, su vam zasmetali pa na ovaj način pokušavate da skrenete pažnju
javnosti.
Pročitani ste, gospodo, a mi nastavljamo sa radovima kako bi ukupan ambijent za život naših građana bio ljepši i ugodniji.
Socijalistička narodna partija insistira na poštovanju zakona kada je
riječ o zapošljavanju penzionera, u ovom slučaju tri predsjednika
Skupština opština, ali ima i drugih slučajeva, kao što je na primjer
direktor ASK Sreten Radonjić. Drago nam je što se o ovome povela javna
polemika.
Zakonske nejanoće ne
postoje u vezi zapošljavanja penzionera, već samo zavisi ko ih tumači.
Ako ih tumače iz DPS onda je sve u skladu za zakonom ali iz njihovog
ugla zahvalnosti prema kadrovima i lojalnosti istih prema DPS-u.
Socijalistička narodna partija nije protiv ni jednog pojedinca lično,
ali jeste da se poštuju zakoni i Ustav Crne Gore što je i potvrdila
stručna javnost, odnosno gospodin Boris Marić u svom saopštenju, kada je
za naše tvrdnje rekao da postoji jaka argumentacija kroz strogo
formalno tumačenje zakona.
Napominjemo da su odredbe Zakona o
radu, Zakona o državnim službenicima i namještenicima i Zakona o
lokalnoj samoupravi, i jezički i logički jasne, i da nejasnoće ne
postoje što se tiče zapošljavanja penzionera.
To je potvrdio i
Ustavni sud u predmetu U-1 broj 18-15 i donio odluku kojom se ukidaju
odredbe člana 139 stav 1 tačka 1 u dijelu koji glasi: “ako se poslodavac
i zaposleni drugačije ne sporazumiju” i člana 140 Zakona o radu i
prestali su da važe danom objavljivanja ove odluke tj. Ustavni sud je
ocijenio da se radni agažman zaposlenog od 67 godina i više ne može
nastaviti sporazumom između njega i poslodavca!
Umjesto da odmah
primijene postojeću zakonsku regulativu i da razmišljaju o uvođenju
stimulansa za raniji odlazak u penziju za one zaposlene kojima to
odgovara, i tako oslobode radna mjesta kako bi mlađi ljudi došli u
situaciju da zasnuju radni odnos, u DPS-u i dalje ćute.
Marija Radinović, analitičarka u Medijskom centru SNP CG
Tužna je istina da je u Crnoj Gori saosjećanje prema drugom sve rjeđe.
Valjda je to razlog što u našem društvu postoji toliko marginalizovanih
grupa: od siromašnih, starih, žena, osoba sa invaliditetom, LGBT
populacije, pa do onih koji imaju problema sa mentalnim zdravljem. Čini
se da su ovi poslednji u najnezavidnijem položaju, da su potpuno
nevidljivi jer za njih neće da čuju ni institucije koje bi njima trebalo
da se bave, a što je još poraznije, ni njihove porodice.
Neadekvatan i neodgovoran odnos države prema ovim ljudima vidljiv je na
svakom koraku. Dovoljno je prošetati do klinike za psihijatriju
Kliničkog centra Crne Gore u Glavnom gradu, pa vidjeti kako se vlast
odnosi prema ovoj izuzetno ranjivoj kategoriji stanovništva. Bolnica,
koja izgleda kao da će se srušiti svakog trenutka, postala je simbol
nebrige nadležnih prema građanima kojima je pažnja najpotrebnija. I ne
samo da se time pokazuje nehumanost prema pacijentima, nego i
nepoštovanje prema ljekarima koji ovdje rade i koji, suočeni sa niskim
zaradama i lošim uslovima, sve češće posao pronalaze u inostranstvu.
Ništa bolje stanje nije ni u Specijalnoj bolnici za psihijatriju u
Dobroti. Ova ustanova, nažalost, nadaleko je poznata po prevelikom broju
pacijenata, od kojih mnogi tu ostaju decenijama, čak i nakon
izliječenja jer nemaju gdje da odu; neadekvatnim uslovima smještaja
(nedostatak kreveta, dušeka, posteljine i garderobe za pacijente);
nedostatku medicinskog osoblja; lošoj higijeni, pa čak i neprimjerenom
odnosu pojedinih zaposlenih prema hospitalizovanima, o čemu su mediji
ranije izvještavali.
Nedavno je objelodanjeno da je Ministarstvo
zdravlja tražilo od Ministarstva rada i socijalnog staranja da
obezbijedi smještaj za jedanaest pacijenata iz Dobrote za koje je
procijenjeno da im više nije neophodan bolnički tretman. Radi se o
ljudima koji nemaju svoj dom i porodicu koja bi ih prihvatila.
Ministarstvo rada i socijalnog staranja se pobrinulo samo za jednu
osobu. U ovim ping-pong igrama između institucija, u njihovim
dogovaranjima, pregovaranjima i nadgornjavanjima gube se dragocjeno
vrijeme, energija i resursi. Kao da se zaboravlja da se radi o ljudskim
bićima sa ozbiljnim zdravstvenim teškoćama.
Sve se ovo događa u
21. vijeku, u doba kada su duševne bolesti postale jedan od najvećih
problema današnjice, kada je depresija druga najrasprostranjenija bolest
na svijetu sa tendencijom da ubrzo postane prva, kada se godišnje u
svijetu počini oko 800.000 samoubistava, a Crna Gora po stopi suicida
već godinama nadilazi evropski prosjek.
Svjesni smo da ovo nije
pitanje koje se može regulisati za jedan dan. Ali, isto tako, dužni smo
istaći da nadležni ne ulažu dovoljno napora u njegovo rješavanje. Jer,
ne mogu nas ubijediti da za ovoliko decenija nije mogla biti izgrađena
nova psihijatrijska bolnica u Podgorici, a da ona u Dobroti nije mogla
biti renovirana, rasterećena i prilagođena potrebama pacijenata i
zaposlenih. Svaki pokušaj da to urade unaprijed je osuđen na propast jer
sada cijela Crna Gora zna kako su i koliko novca davali poslednjih
godina za rješavanje stambenog pitanja javnih funkcionera (nekima od
njih i po više puta). Među njima su, naravno, i čelnici našeg
zdravstvenog sistema. Dakle, država je nekome majka, a nekome maćeha.
Nema opravdanja ni za to što još uvijek nemamo precizne statističke
podatke o oboljelima od mentalnih bolesti. U tome je jako bitna uloga
primarne zdravstvene zaštite, odnosno domova zdravlja. Njihova
odjeljenja koja se bave mentalnim zdravljem moraju se ojačati kako bi na
adekvatan način vodila računa o pacijentima i njihovoj integraciji u
društvo. Ove aktivnosti mogu dati efekat samo ako budu praćene ulaganjem
u medicinski kadar, respektovanjem ove zahtjevne profesije i
obezbjeđivanjem odgovarajućih radnih uslova za ljekare.
Istovremeno, mora se sprovoditi kontinuirana edukacija stanovništva da
bi se spriječilo da se porodice odriču svojih članova sa mentalnim
problemima i da ih doživljavaju kao teret i sramotu. Svima nama, cijelom
društvu, neophodno je mnogo više znanja i informacija o mentalnom
zdravlju jer samo tako možemo shvatiti teškoće naših rođaka, prijatelja,
kolega i komšija. Samo tako ćemo prestati da ih osuđujemo, izbjegavamo i
doživljavamo kao manje važne članove zajednice.
Karakter i
vrijednosti čovjeka vide se u njegovom odnosu prema onima koji su
nemoćniji od njega. Društvo je jako onoliko koliko je jak svaki njegov
pojedinac. Vrijeme je da to shvatimo i da počnemo mijenjati odnos prema
osobama sa mentalnim problemima. Vrijeme je da počnemo misliti o
ljudima.
Međunarodni
Dan siromašnih, koji se obilježava 9. avgusta i ustanovljen je od
strane Ujedinjenih nacija, zauzima posebno mjesto u novijoj istoriji
Crne Gore. To je dan većinskog stanovništva Crne Gore, materijalno
osiromašenih građana pogođenih trideset godina dugom elementarnom
nepogodom u vidu ove vlasti.
Pored imetkom siromasnih ljudi, ovo je zemlja i drugih siromaha. Manjka im morala, ljudskih vrlina, težnje ka pravdi i borbe
za ravnopravnost. Da ovih drugih siromaha ima i više nego što se moglo
pretpostaviti, proizilazi iz objavljivanja tajnih podataka Vlade Crne
Gore o imenima određenih, dominantno kadrova vladajućih partija koji su
mimo prava i pravde postali imućniji za skoro pa besplatne stanove i
kredite koje bi svako poželio da vraća.
Ova imena su još jednom potvrdila da Crna Gora nije zemlja jednakih
šansi za sve, već privilegovanih pojedinaca i njihovih porodica među
kojima nijesu rijetki primjeri onih koji već dva puta rešavaju stambeno
pitanje ili su imaoci prava na većem broju nepokretnosti.
Naravno, dobar dio njih ni ovo nije prijavio nadležnim institucijama, a
bili su dužni da to urade, što iskreno nije iznenađenje, imajući u vidu
da postoje osnovi sumnje da su nosioci najvažnijih državnih funkcija i
sa njima povezana lica, sakrili na hiljade nepokretnosti i milijarde
eura koje su opljačkane od naroda.
Najpoznatiji crnogorski
pravnik Valtazar Bogišić je rekao da je najveća nepravda da “ko od zla
djela svog, još i korist kakvu ima”. A posebno nas brine korist koju su
dobili oni koji treba da dokazuju krivicu i optužuju i oni koji moraju
da sude, a pritom, neki imaju zaradu od par hiljada eura na mjesečnom
nivou.
Siromaštvo se suzbija samo pravednim dijeljenjem dobara, a
koliko se pravedno dijeli imali smo priliku da vidimo od centra ka
lokalu i da se iskreno postidimo zbog nepavde koja nas okružuje.
Ključni cilj nove demokratske vlasti biće otvaranje svih tajnih podataka
o licima koja su pomognuta, a u suštini kupljena od strane Vlade Crne
Gore, da zahvaljujući ovim privilegijama služe partijama na vlasti.
Moraće se preispitati ove odluke, a posebno se založiti da svi oni koji
ostvaruju mjesečne prihode u iznosu od preko 1.000 eura, vrate novac i
stanove koje je najbolje podijeliti zaposlenima u prosvjeti, zdrastvenim
radnicima, policajcima koji profesionalno rade svoj posao i svima
drugima kojima je pomoć istinski potrebna.
Predsjednik Socijalističke narodne partije Crne Gore Vladimir Joković, uputio je u svoje i u ime SNP, čestitke građanima Mojkovca povodom Dana opštine, 13. avgusta. „ Iako je prije nekoliko godina, tadašnja lokalna vlast utvrdila novi datum oblježavanja Dana opštine Mojkovac, za nas koji poštujemo tradiciju i svoje pretke, smatramo da je Mojkovac dostojan 6.januara , dana kada se obilježava uspomena na čuvenu Mojkovačku bitku. Bilo kako bilo, dragi građani Mojkovca, vrijeme je da vaš grad konačno oživi i bude razvijen kako je nekada bio, prepoznat ne samo u Crnoj Gori nego i šire. Prirodni resursi koje ovaj kraj posjeduje, trebalo bi da budu iskorišteni na pravi način, kako bi mladi bili zaposleni a ne odlazili u svijet trbuhom za kruhom, tražeći životnu perspektivu daleko od svojih domova. U nadi da nas sve zajedno čeka neka ljepša budućnost u kojoj će svako imati sve što mu treba za dostojanstven život, čestitam vam Dan opštine“, kaže se u čestitki predsjednika SNP CG.
U Crnoj Gori je sve moguće. Da sudije i tužioci, direktori, ministri, dobijaju kredite za stanove, iako imaju po jedan, dva ili više istih. Nigdje u demokratskom svijetu nema pojave da direktor Agencije za antikorupciju sakrije kredit od 40.000 eura i ne prijavivši ga u imovinskom kartonu. O ostavci on ne razmišlja, ali razmišlja kako da kazni nekog nižeg činovnika koji je možda dao neotpune podatke. U moru neprimjerenih ponašanja u gradovima gdje DPS vrši vlast, dolazi do još jedne raritetne pojave. Naime, u gradovima gdje DPS vrši vlast sa dvije trećine odbornika penzioneri su predsjednici Skupština opština. Zato je tragikomično kada oni govore o potrebi zapošljavanje mladih ljudi. Pojedini predsjednici tih opština su diplomirani pravnici pa bi trebalo da znaju da Zakonom o lokalnoj samoupravi (sl.list CG br 2/2018 i 34/2019) propisano da predsjednik SO ovu funkciju vrše profesionalno tj. zasnivaju radni odnos u skladu sa Zakonom o radu i Zakonom o državnim službenicima i namještenicima Sl.list CG 2/2018 i 34/2019) gdje se jasno navodi da imenovanom, odnosno postavljenom licu prestaje radni odnos po sili zakona kad navrši 67 godina života ili najmanje 15 godina staža osiguranja. Kako se vidi na sajtu opština Kotor, Danilovgrad i Niksić, gospoda predsjednici SO već su navšili 67 godina života što znači da su stekli uslove za penziju ili su već u penziji, ali i dalje predsjedavaju Skupštinama opština iako je to nezakonito. Postavlja se pitanje da li DPS žmuri na kršenje zakona s obzirom da je Ustavni sud ukinuo odredbe Zakona o radu po kojima su stariji od 67 godina mogli da rade i da je zapošljavanje penzionera neustavno. Ili je možda predsjednica Vrhovnog suda i oko ovoga pitanja donijela načelni pravni stav po potrebi vladajuće klase?!
U svijetu se od 2000. godine dvanaesti avgust obilježava kao Međunarodni dan mladih. U susret ovom značajnom datumu, dužni smo podsjetiti na težak položaj mladih ljudi u našoj državi, koji iz godine u godinu postaje sve gori.
Na probleme sa kojima se suočavaju
mladi u Crnoj Gori jasno je ukazalo istraživanje koje je prije nekoliko
mjeseci sprovela NVO Centar za građansko obrazovanje. Kao najveći izazov
tada je istaknut njihov sve češći odlazak iz zemlje. Naime, podaci
pokazuju da čak 50% mladih želi da napusti državu, u uvjerenju da će u
inostranstvu imati bolji život, a takođe je ogroman broj onih koji
razmišljaju o istom. Posebno je zabrinjavajuće to što visokoobrazovani
prednjače u namjeri da mjesto pod suncem potraže u drugim državama,
suočeni sa tužnom istinom da u Crnoj Gori nikada neće moći da ostvare
svoje pune potencijale.
Ključni razlozi koji opredjeljuju mlade
da donesu ovakvu odluku su loša ekonomska situacija, nemogućnost
pronalaženja posla, raširena korupcija, nepotizam i partitokratija,
izražena kroz neophodnost uspostavljanja veza sa vladajućim elitama kako
bi se došlo do zaposlenja ili ostvarilo bilo šta drugo.
Stopa
nezaposlenosti mladih u Crnoj Gori je vrlo visoka u svim starosnim
dobima i obrazovnim grupama. Mladi su pretežno zaposleni na određeno
vrijeme sa punim ili nepotpunim radnim vremenom. Decenijama se govori i o
deprofesionalizaciji rada, što znači da mnogi mladi ljudi ne rade u
struci za koju su se školovali, već prihvataju poslove za koje je
potreban niži nivo kvalifikacija, koji su, naravno, i znatno manje
plaćeni. Stoga nas više i ne čudi kada u taksijima, kafićima i
kladionicama sretnemo prijatelje sa završenim studijama prava,
ekonomije, novinarstva ili filozofije.
Posebno je poražavajuća
činjenica da je većina mladih još uvijek stambeno zavisna od svojih
roditelja. Žalosno je vidjeti ljude od 30 do 35 godina koji još uvijek
žive u roditeljskom domu, bez posla i bez perspektive da će se u
dogledno vrijeme osamostaliti i zasnovati svoju porodicu.
Svjesni da je znanje mnogo manje važno za zapošljavanje od veza sa
moćnicima i partijske pripadnosti, mladi se odlučuju da idu linijom
manjeg otpora, pa umjesto da se bore protiv pošasti koje uništavaju sve
vrijednosti našeg društva, mire se sa surovom realnošću ili odlaze iz
zemlje.
Znaju oni i da donosioci odluka ne brinu iskreno o
njima, već da ih se sjete samo pred izbore, kada treba osigurati
dovoljan broj glasova za očuvanje vlasti.
Ipak, ne krivimo ih
zbog toga jer znamo u kakvom sistemu živimo i koliko se trodecenijska
nepromijenjena vlast trudila da stvori društveni milje u kojem će
apsolutno sve zavisiti od nje. Ali, naša je dužnost da ukažemo na svu
opasnost takvog puta.
Naši mladi ljudi zaslužuju kvalitetno
obrazovanje, dobre poslove, adekvatne kulturne i druge sadržaje, koji će
ih sačuvati od opasnosti koji vrebaju na svakom uglu i proširiti
njihove vidike. Prije svega, zaslužuju da ih saslušamo, razumijemo
njihove probleme i potrudimo se da im pružimo jasnu životnu perspektivu.
Ali, i oni moraju pomoći sebi. Moraju imati hrabrosti da grade
sopstvenu budućnost, bez straha i sa sviješću da su sami odgovorni za
svoju i sudbinu svojih najbližih. Samo tada će Crna Gora postati srećna
zemlja, iz koje se neće bježati, već u kojoj će se ostajati.
Predsjednik Socijalističke narodne partije Crne Gore Vladimir Joković uputio je, u ime SNP-a i u svoje ime, čestitke reisu Islamske zajednice gospodinu Rifatu Fejziću i svim vjernicima islamske vjeroispovijesti u Crnoj Gori, povodom Kurban-bajrama. „ Vrijeme velikih vjerskih praznika prilika je da se sjetimo svojih predaka od kojih smo jednako naučili da njegujemo porodičnu bliskost, snažimo stara i stvaramo nova prijateljstva i da šaljemo poruke solidarnosti, čovjekoljublja i dobrote, jer to su temeljne ljudske vrijednosti. To nam je ostavljeno u amanet i to bi trebalo da poštujemo i čuvamo za buduća pokoljenja. Ostanimo iskreni i požrtvovani prijatelji i njegujmo zajedništvo i poštovanje kulturnih i vjerskih različitosti, jer to garantuje sigurnu budućnost naše zajedničke kuće Crne Gore i napredak svih njenih građana”, kaže se u čestitki predsjednika Vladimira Jokovića.