Manje zastupljeno i široj javnosti slabije poznato stvaralaštvo kompozitorki 19. i 20. vijeka polako, ali sigurno krči put na scenu. Doprinos afirmaciji stvaralaštva muzičarki daje i ciklus „Kompozitorke iz sjenke” KIC „Budo Tomović”, koji sedmu godinu uređuje Maja Popović, muzička urednica KIC-a. Ovaj put odlučila je da predstavi kompozicije Dore Pejačević (1885-1923) – Klavirska svita „Valcer-kapris” i minijatura „Sjećanje”, Lili Bulanže (1893-1918) – dva komada za violinu i klavir „Povorka” i „Nokturno” i Sofije Gubajduline (r.1931) – „Serenada” i „Tokata”, obje pisane za gitaru. U realizaciji su joj pomogli pijanistkinja Vladana Perović, gitarista Radoš Malidžan i duo Vujadin Krivokapić, violina i Bojan Martinović, klavir. Kompozicije Gubajduline i Pejačevićeve premijerno su izvedene u Crnoj Gori.
NARODNI MUZEJ RASPISAO JAVNI KONKURS ZA IZLAGANJE UMJETNIČKIH RADOVA
Narodni muzej Crne Gore raspisao je konkurs za treći segment izložbe „Što je nama naša borba dala” koji će biti otvoren 15. avgusta 2021. godine u Crnogorskoj galeriji umjetnosti „Miodrag Dado Đurić” na Cetinju. Izložba se organizuje povodom obilježavanja 80 godina od Trinaestojulskog ustanka i 70 godina od osnivanja Muzeja NOB-a. Tema izložbe „Što je nama naša borba dala” ima direktan povod u antifašističkoj, revolucionarnoj borbi (1941-1945) i obilježavanju njenog 80-godišnjeg jubileja. Umjetnici mogu u konkretnom radu da se udalje od direktne teme, međutim, radovi moraju biti vezani za suštinske vrijednosti pojma borbe/slobode. Izložbu čine tri segmenta: Umjetnički radovi na zadatu temu iz fundusa Narodnog muzeja Crne Gore (otvaranje 12. jula); Namjenski rađeni radovi umjetnika na zadatu temu po pozivu autorke izložbe (otvaranje 1. avgusta); Umjetnički radovi odabrani na konkursu (otvaranje 15. avgusta). Izložba će se realizovati fazno/postupno, segment po segmet, da bi u konačnom činila cjelinu. Prvo će biti izloženi radovi iz fundusa NM, potom radovi umjetnika po pozivu i kao treći segment izložbe – radovi pripadnika mlađe generacije crnogorskih likovnih/vizuelnih umjetnika odabranih na konkursu. Pravo učešća na konkursu imaju akademski likovni umjetnici iz Crne Gore starosti do 35 godina. Fotografije radova ili nacrti/skice šalju se na mail: info@narodnimuzej.me do 15. aprila 2021. godine. Autorka projekta je direktorica Narodnog muzeja Crne Gore, dr Anastazija Miranović.
Proteklog vikenda počelo je snimanje dugometražnog igranog filma reditelja Mladena Đorđevića. Film, radnog naslova „Prvi maj”, je crnogorska manjinska koprodukcija, stoji na sajtu Filmskog centra Crne Gore. Oni su projekat podržali na svom konkursu za sufinansiranje manjinskih koprodukcija. Premijera filma „Prvi maj” očekuje se u 2022. godini. Priča filma „Prvi maj” prati grupu bivših radnika nedavno zatvorene fabrike, koja, u borbi za lično dostojanstvo, pribjegava natprirodnom, a glavne uloge u filmu tumače Tamara Krcunović, Leon Lučev, Momo Pićurić, Ivan Đorđević, Lidija Kordić, Mirsad Tuka, Szilvia Kriszan i Toma Trifunović. Zapažene uloge su dobili i mladi crnogorski glumci Jelena Đukić i Omar Bajramspahić, dok je kao pomoćnik režije angažovan Đorđe Vojvodić. O svom filmu, reditelj i scenarista Mladen Đorđević kaže: – „Prvi maj” je film o potencijalu za pobunu u ljudima, o maltene neograničenoj moći i snazi, koji su prisutni u svima nama, uglavnom sakriveni, začaureni. Ovim filmom želim da izrazim lični pogled na veoma bolnu temu tranzicije iz socijalističkog u kapitalističko društvo, ali iz, čini mi se, svježeg ugla, kombinujući angažovani socio-politički realizam sa elementima psihološkog trilera – rekao je Đorđević, čiji je debitantski film „Život i smrt porno bande” postigao zavidan uspjeh ne samo kod nas, već i u svijetu.
U SUSRET PREMIJERI DRAME „ĐOKONDA” U CRNOGORSKOM NARODNOM POZORIŠTU
Premijerom „Đokonda” koju je po drami savremenog američkog dramskog pisca Viktora Lodata „Žena koja se igra” režirala Dušanka Belada, Crnogorsko narodno pozorište sjutra u 16 časova repertuaru dopisuje novu predstavu. Dramu nastalu po istinitom događaju, krađi Da Vinčijeve „Mona Lize” 21. avgusta 1911, dočaraće publici Slavko Kalezić i Branka Otašević, koji tumače po tri lika, kao i Zoran Vujović i Slobodan Marunović. Pored režije, Dušanka Belada potpisuje i adaptaciju teksta koji će na daskama CNP-a doživjeti praizvedbu kad je u pitanju naš region. Ovim komadom stavlja se tačka na „možda najteži period u radu CNP-a”, ocijenio je umjetnički direktor CNP-a Željko Sošić, koji se „sedmoj sili” obratio licem u lice nakon godinu dana. – Predstava se bavi odnosom umjetnosti i čovjeka. Razmišljajući šta je to što u ovom trenutku može publici biti blisko, shvatila sam da je tema o tome šta se dešava sa odnosom čovjeka i umjetničkog djela za mene sve aktuelniji i značajniji. Zaljubila sam se u ovaj komad. Kroz lik Vićenca Peruđe iskazana je sva slojevitost odnosa jednog čovjeka i umjetničkog djela – kazala je Belada. Komad govori o umjetnosti kroz umjetnost, ocijenila je Otašević. Za nju je, kako je kazala, činjenica da tumači tri različita lika prava čarolija. Napomenula je da joj je uloga u ovom komadu prva od kako je postala član ansambla CNP-a. Kalezić je istakao da je kompleksan zadatak koji je dobio, a o svojoj ulozi i predstavi govorio je i Vujović. O svom radu u stvaranju predstave govorile su i scenografkinja Ivanka Vana Prelević, kompozitorka Marija Mitrović i kostimografkinja Gordana Bulatović. Komad, čije su izvršne producentkinje Jana Ražnatović i Jelena Milošević, biće izveden na Sceni „Studio”.
Pozorište teško funkcioniše Nastavili
smo rad i pronašli način da završimo predstavu u koordinaciji sa
Savjetom CNP-a, sa našim dobavljačima i ljudima sa kojima stalno
sarađujemo, rekao je Sošić odgovarajući na pitanje u vezi sa ostavkom
direktorke Milice Tomović i neizmirenih troškova oko izrade kostima.
– Dakle, konstatacija je tačna, ali realizovanje predstave nikad nije došlo u pitanje – odgovorio je Sošić.
Kantautor i pisac Đorđe Balašević sahranjen je juče na Gradskom groblju u Novom Sadu, prenose beogradski mediji, piše Tanjug. Panonski mornar, kako su ga zvali, sahranjen je uz pjesmu „Olivera” posvećenu njegovoj supruzi. Od kapele do grobnog mjesta tamburaši su svirali Đoletove pjesme. U povorci su bili samo najbliža porodica i gradonačelnik Novog Sada Miloš Vučević, kao i gradonačelnik Ljubljane Zoran Janković, kako je prenio portal nova.rs Svi prilazi groblju su bili zatvoreni. Želja porodice bila je da Balašević bude sahranjen u krugu porodice, bez prisustva medija. Prema želji porodice, neće biti održana ni komemoracija. U Novom Sadu juče je bio Dan žalosti povodom smrti legendarnog kantautora. Balašević je preminuo u petak u Novom Sadu u 68. godini od posljedica virusa korona.
Zbornik dječje poezije „Pjesnički karavan” u izdanju Udruženja književnika i umjetnika „Zenit” iz Podgorice promovisan je u KIC-u „Budo Tomović” O šestom po redu zborniku koji je među istim koricama okupio pjesnike, ljubitelje pisane riječi, talentovane mališane – jednom riječju zaljubljenike u stih i rimu, govorili predsjednik Zenita” Milan Rajović, potpredsjednik Veljko Veljović, Vida Ristić i Goran Popović. Stihove su čitali Dragoljub Pejović, Zorica Marković, Jana Veljović, Marija Marković, Balša Kićović i Nikolina Mirković. Program su vodile Ivana Knežević Minić i Darija Dulović Madžgalj. – Pozdravljam i vas dragi prijatelji i ljubitelji pisane riječ što ste došli da skupa damo podršku herojima pisane riječi. Večeras se zabavljamo i uživamo slušajući njihove stihove iz zbornika. U njegovom stvaranju učestvovalo je 124 pjesnika od 11 do 85 godina što je izuzetno značajno kako za Udruženje „Zenit”, ako i za Crnu Goru – kazao je, između ostalog, Rajović, napominjući da se u zborniku na 310 strana našlo mjesta i za talentoanu djecu iz regiona. Srećna je i država što ima i što ostavlja takve tragove da se generacije dive i ponose sa njima: Tijana Radonjić, Tijana Našpalić, Teodora Ćipranić, Sofija Kovačević, Balša Kićović, Ognjen Veljović… i svi učesnici, kako djeca, tako i odrasli, ostavivši djela da žive kroz vjekove, da ih spominju generacije kao Čika Jovu Jovanovića Zmaja i druge velikane, poručio je on. Zbornik dječje poezije pod nazivom „Pjesnički karavan” plijeni tematskom raznovrstašću naglasio jeGoran Popović. – U njemu su zastupljeni svi elementi dobre poezije, od poetičnosti i humora, do fantazije i informativnosti – konstatovao je on. Popović je primjetio da je posebna vrijednost i jedna od karakteristika ovog zbornika to što tematski stihovi u njemu nerijetko dočaravaju porodičnu idilu, „kada dušu obuzima milina življelja i kada se tone u bezbrižan san, jer samo u okrilju porodice ljepše se sanja”. Po svom karakteru zbornik tvore lirske i lirsko epske pjesme, a posebno su interesantne i dopadljive pjesničke basne – istakao je Popović. Profesorica Milanka Berković autorka je recenzije šestog „Pjesničkog karavana”.
DRAGOSLAV ŠĆEKIĆ PRIZNANJE OPŠTINE URUČIO PRODUCENTKINJI JELENI ŠOŠKIĆ
Predsjednik opštine BeraneDragoslav Šćekićuručio je mladoj producentkinji Jeleni Šoškićpriznanje
za realizaciju programa „Razvoj kulture na sjeveru”. Priznanje je
uručeno za predstavu „Lice”, koja je rađena u produkciji Centra za
kulturu, a uz podršku Opštine Berane i Ministarstva kulture.
Tom prilikom predsjednik Šćekić je naglasio da će Opština nastaviti da
podržava mlade ljude koji svojim radom i zalaganjem doprinose razvoju
lokalne zajednici i društva u cjelini.
-Naša obaveza kao lokalne samouprave je da i na ovaj način pošaljemo
poruku da su obrazovani mladi ljudi najvažniji resurs Berana i Crne Gore
i da su kao takvi, najbolji promoteri vrijednosti jednog društva. Tom
cilju će Opština Berane nastaviti da bude posvećena i ubuduće – naglasio
je Šćekić.
Producentkinja Jelena Šoškić istakla je da joj pričinjava veliku čast i zadovoljstvo što je dobitnica opštinske nagrade.
– Ovakve nagrade puno znače. Naročito jer sam na početku svog puta i zato što su znak da se prepoznaje trud i zalaganje. Nadam se da će ovakve inicijative biti praksa i u budućnosti, jer ima mladih ljudi koji žele da stvaraju i doprinose zajednici i treba ih poduprijeti i podržati. Voljela bih da nagrada koju sam dobila bude znak početka mog stvaranja u rodnom gradu, koje će se, nadam se, nastaviti – kazala je Šoškić.
DODIJELJENA NAGRADA MATICE SRPSKE ZA NAJBOLJU PJESNIČKU ZBIRKU NAPISANU NA SRPSKOM JEZIKU
Pjesnici Radomir Uljarević i Saša Radojčić dobitnici su prestižne Zmajeve nagrade Matice srpske za 2020. godinu, odlučio je žiri u sastavu: prof. dr Jovan Delić (predsjednik), prof. dr Dragan Stanić,Želidrag Nikčević, Selimir Radulović i Đorđo Sladoje. Na konferenciji za novinare Matice srpske je saopšteno da je ova prestižna nagrada ustanovljena 1953. godine i da se dodjeljuje za najbolju pjesničku zbirku napisanu na srpskom jeziku. Književnu poeziju na srpskom jeziku u proteklih godinu dana žiri je ocijenio kao visoko kvalitetnu. Smatraju i da su nagrađeni pjesnički stvaraoci originalni, da se njihov pjesnički jezik odlikuje odličnom lirikom i da su zreli pisci različitih poetika. – Za knjigu Radomira Uljarevića koja nosi naziv „Pepeo”, može se reći da je knjiga izuzetne lirske zrelosti i usredsređenosti, koja otvara bolna pitanja srpskoga naroda – kazao je, između ostalog, Selimir Radulović, obrazlažući odluku žirija. Iz te knjige, kako zapaža Radulović, provijava osnovni stav autora da je vjera Hristov dah i život srpskog naroda. Kada se zna da je ovo prestižno priznanje otišlo u ruke velikim imenima poput Desanke Maksimović, Vaska Pope i Matije Bećkovića, onda je zasigurno velika potvrda ovogodišnjim dobitnicima da su na pravom književnom putu. – Knjiga „To mora da sam takođe ja” autora Saše Radojčića pruža idealni primjer kako savremeni pjesnik može iznjedriti angažovanu stihotvornu masu, kazao je član žirija Selimir Radulović. Laureat Radomir Uljarević smatra da svaka nagrada koja se dodjeljuje za poeziju, uvijek znači mnogo za samu poeziju. – Zmajeva nagrada prije svih drugih. Ne samo po važnosti i značaju onoga ko tu nagradu dodjeljuje, već i po važnosti i značaju ranijih dobitnika te nagrade, a smisao nagrade je u tome da dodatno svrati pažnju čitalaca na pjesničko štivo, koje u našem vremenu nekako sklonjeno u stranu. Poezija je odavno izgubila širu čitalačku publiku i računa sa posvećenicima, sa onim čitaocima koji još imaju povjerenje u poeziju, i povjerenje u mogućnost da upravo tamo pronađu onu nit koja ih vezuje sa najvažnijim, a što nije sadržano u drugim disciplinama duha. Ova knjiga poetski ispituje zlo koje se u cikličnim vremenskim razmacima pojavljuje u svoj strahoti ovoga svijeta, a srpski narod, ma gdje bio, pa i u Crnoj Gori, nekim udesom sudbine se obreo u grotlu tog zla. O tome svjedoči „Pepeo”. „Pepeo” nikoga ne optužuje, ova knjiga svjedoči, a svjedoci su počinioci svekolikog zla. Oni su dobili riječ, i to u obliku dokumenta – pojasnio je u razgovoru za „Dan”, na vijest o nagradi, pjesnik Radomir Uljarević.
Zabrinjavaju govor mržnje, ekstremizam i antisemitizam
Holokaust je danas pojam za svaki vid
kršenja ljudskih prava velikih razmjera i zločina protiv čovječanstva.
On obavezuje da kritički sagledamo prošlost, ocijenila je Nina Ofner Bokan,
predsjednica Jevrejske zajednice na komemoraciji priređenoj u Podgorici
povodom Međunarodnog dana sjećanja na žrtve šest miliona Jevreja, ali i
preživjelih i njihovih oslobodilaca, svih onih – kako je ocijenila,
„koji su stali u odbranu ljudskog dostojanstva i života, pravednika među
narodima”.
Bio je ovo povod da se kroz film prikazan u sali Dodest okupljeni, među
kojima i pripadnici diplomatskog kora u Crnoj Gori, još jednom podsjeti
na istorijat zločina Hitlerovih njemačkih nacionalsocijalista i njihovih
saveznika, koji su tokom Drugog svjetskog rata ubili šest miliona
Jevreja, kao i pet miliona pripadnika ostalih evropskih naroda i
manjina.
Simboličnim paljenjem svijeća, odata je pošta žrtvama Holokausta na dan
kada su jedinice Crvene armije 1945. godine oslobodile nacistički logor
Aušvic u kojem je tokom Drugog svjetskog rata ubijeno najmanje 1,1
milion ljudi.
– Nažalost, svjedoci smo da su govor mržnje, ekstremizam, antisemitizam,
negacija Holokausta dostigli zabrinjavajući nivo. Stoga svi zajedno
moramo oblikovati našu budućnost uz promovisanje tolerancije,
otvorenosti, prihvatanja drugih i različitih – navela je Ofner Bokan,
apelujući da svi zajedno radimo na tome da se ŠOA (jevrejski naziv za
Holokaust) ne ponovi.
Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta ne služi samo da se ne
zaboravi na žrtve jevrejskog naroda, jer tako nešto ni nije moguće,
ocijenio je u svom obraćanju ministar pravde, ljudskih i manjinskih
prava Vladimir Leposavić.
– Ovaj datum treba da nam pruži šansu da iskažemo pijetet prema
milionima civila koji su proganjani i surovo stradali zbog drugačije
rasne, nacionalne, vjerske pripadnosti. Svaka činjenica o stradanju
tokom Holokausta i danas jednako zapanjujuća i upozoravajuća, počevši
već od samog naziva koji na starogrčkom označava – „pogubljen vatrom”.
Holokaust se nije desio najednom, već je imao političku pripremu bar
dvije decenije prije nego je počeo, oličen u suludoj tezi o rasnoj
inferiornosti Jevreja, odnosno superiornosti Njemaca arijevaca – rekao
je Leposavić.
On je dodao da je sve preraslo u organizovanu mržnju, pa su pored
Jevreja, u Holokaustu stradali i drugi narodi, Rusi, Poljaci, Srbi, Romi
i druge ranjive grupe i seksualne manjine.
– Na ovom mjestu želim da podsjetim na važne poruke koje je ova velika
žrtva jevrejskog naroda ostavlja civilizaciji kao njenu živu istoriju i
veliko upozorenje – nacistički režim je pokazao da za dostojan život
čovjeka i zajednice nije dovoljno puko postojanje zakona i njihova
primjena. Jer, jedan od najvećih zločina u istoriji civilizacije izvršen
je u skladu s pravnim propisima koje je progoniteljski režim uredno
usvojio i objavio prije nego što je počeo sa izvršavanjem svojih
nedjela. Od tada, pokazalo se da nije dovoljno da zakon važi, već da
važi dobar zakon – rekao je Leposavić.
Ministar Leposavić je konstatovao da je veliko stradanje – Holokaust,
pokazalo neophodnost vladavine prava, i to ne bilo kakvog. Zato je nakon
Drugog svjetskog rata došlo do jurističke revolucije, redefinisanja
pravnih konvencija i formulisanja zločina genocida, demokratizacije
međunarodne politike. U savremenom društvu, koaže Leposavić, evidentan
je govor mržnje i moralne indiferentnosti u postupanju i obavljanju
javnih poslova.
– Važno je da se sjećamo žrtava Holokausta i činjenice da je njihovo
stradanje moglo biti spriječeno. Svjedočeći ovaj dan, svjedočimo i da
život pobjeđuje sve, pa i najveću patnju. Ovaj dan nas podjseća i da
Jevrejska zajednica Crne Gore nije samo jedna od vjerskih zajednica, već
predstavlja važan dio kulture Crne Gore, i doprinosi njenom unapređenju
i njenih univerzalnih vrijednosti – zaključio je Leposavić.
Prigodnim programom, sastavljenim od kolaža dokumentarnih i umjetničkih
svjedočenja žrtava Holokausta, a koje su interpretirali podgorički i
danilovgradski gimnazijalci, završena je komemoracija, kojoj je
prisustvovala i ministarka prof. dr Vesna Bratić.
Pisac i novinar Ratomir Rale Damjanović dobitnik je međunarodne nagrade „EYELANDS BOOK AWARDS” za 2020. koju dodijeljuje grčki književni časopis „Eyelands.gr” u saradnji sa IK „Strange Days Books” iz Atine već osam godina. Damjanoviću je nagrada pripala za kratke neobjavljene priče „Don Kihotova smrt i druge priče” (u prevodu na engleski jezik). Ovu knjigu čeka izdanje na grčkom jeziku, uz niz promocija u Grčkoj i na internet mreži. Priznanje se dodijeljuje u nekoliko kategorija, za objavljenu i neobjavljene književne rukopise raznih žanrova. Na konkursu svake godine učestvuju pisci sa svih kontinenata. Kako urednici ističu, „publikuju se knjige koje teže da umjetničkoj književnosti daju prednost, koje su nosioci novih ideja i intrigantnih perspektiva, i nisu napisane samo u komercijalne svrhe.” Damjanovi, dugogodišnji urednik u radio Beogradu, autor je dvadesetak knjiga, među njima i dvotomne hrestomatije „Srbija u delima stranih autora”. Dobitnik je nagrada „Miloš Crnjanski”, „Isidora Sekulić”, nagrade Zmajevih dečjih igara za nabolji roman za mlade na srpskom jeziku i brojnih drugih priznanja. U Damjanovićevom opusu posebno mjesto zauzimaju romani „Zgad” i „Sančova verzija”. Za neobja „Pouke Grka” nagrađen je Gejl Sidonija Šobot iz Kanade, za objavljenu knjigu priča Dženifer Stajl iz Velike Britanije. Za objavljenoi istorijski roman nagrađena je Mona Deš, a za neobjavljeni Kejt Vajzman. Priznanje za objavljeni roman pripalo je Ketlin Solimajn, a Suzan Van Doling je dobila nagradu za neobjavljeni roman. Amerikanac Džef Fernsajd dobio je nagradu za objavljene kratke priče. Za zbirku poezije nagrada je pripala Sari Rajs, a za neobjavljenu poeziju Šeri Mosafre Rajnd. Nagrade će biti uručene u Atini u maju.
