Vladimir Joković, predsjednik Socijalističke narodne partije Crne Gore
Zahvaljujući anticrkvenom, antilogičkom i antipravnom zakonu o navodnoj slobodi vjeroispovjesti, paradoksalno donesenom u atmosferi potpune neslobode, Crna Gora se nalazi u stanju velike zebnje i neizvjesnosti kakav se ne pamti od uvođenja višestranačja.
Taj nakaradni zakon
je nesvjesno imao i svoje dobre strane: Uspio je da ujedini narod, ali i
da izbriše sve postojeće političke, socijalne ili bilo koje druge
razlike među svima onima koji su ustali u odbranu naših svetinja.
Desetine hiljada ljudi na ulicama u gotovo svim crnogorskim gradovima
ponajbolje svjedoče da je crvena linija odavno pređena, te da je Vladin
pokušaj da “valorizuje“ crkve i manastire, u narodu sa pravom
prepoznat i kao obračun sa pravoslavljem, pa i Bogom.
Otuda ovih
dana ruku pod ruku šetaju članovi i simpatizeri opozicionih partija i
partija na vlasti , Srbi, Crnogorci i ne pravoslavci , ali i važnije od
toga: šetaju radnici, studenti, penzioneri, policijski službenici,
nezaposleni, majke i djeca i mnogi drugi koji ovih dana dišu kao jedno.
S tim u vezi,Markovićeva retorika, očekivano, ne ide u pravcu
rješavanja stvari, već naprotiv – zveckaju “silom“ države, konstantno
ponavljajući da je “država spremna da odgovori na nasilje“.
Gospodinu Markoviću poručujem da ne samo da tog nasilja od strane mirnih
vjernika, svještenstva i preosvećenih Vladika nema, već da izađu na
ulicu i pogledaju blagorodne litije koje nerijetko predvode i djeca, te
da sami shvate koliko su njihove tvrdnje zapravo neodržive.
Dakle, umjesto prijetnji vjernicima, pa i “poslednjih upozorenja“ –
nasledniku trona Svetog Petra Cetinjskog – Mitropolitu Amfilohiju,
odgovorni ljudi iz vrha vlasti bi morali slati poruke pomirenja, pa i
pozive na dijalog, ma koliko on potrajao.
Ovo je trenutak koji
daje priliku predsjedniku Vlade da postane državnik ili aparatčik. Da
bude po djelu upamćen ili da se pominje dok mu mandat traje.
Ljudski je pogriješiti, nečasno je u tome istrajavati a odvažno je priznati grešku.
Predsjedniče Vlade, ako ste nekom nešto dužni morate znati da je dug prema narodu, Bogu i Crkvi najsvetiji i najveći.
Ako se nekoga plašite da poništite ovaj zakon, budite uvjereni da će
biti još više onih koji će Vas braniti nego što nas sad ima na
protestima.
Ne dozvolite da Vaša vladavina bude iz ništa u ništa
ili da posijete sjeme razdora među braćom. Ne znajući koliko će nas to
koštati i kad će biti iskorijenjeno. Ne zaboravite, gospodine Markoviću,
da su i komunisti imali stopostotnu vlast kada su proganjali
sveštenike, pa danas ima više pravoslavnih sveštenika nego onih što su
ih godinama progonili.
Imajući u vidu blage dane koji su pred
nama, imajući u vidu da je Crkva odolijevala i mnogo gorim i ozbiljnijim
napadima u proteklih dvije hiljade godina a naša Mitropolija osamsto i
imajući u vidu da svi zajedno kao društvo svjedočimo buđenju narodne
energije kakvu moderna crnogorska istorija ne pamti, u ime
Socijalističke narodne partije, ali i u svoje lično ime, pozivam
predsjednika Vlade Crne Gore gospodina Markovića, da posluša glas naroda
koji sve jače i jače odjekuje našom državom, te da sporni zakon povuče
ili stavi ad acta, sve dok ne dođe do saglasja između crkvenih
velikodstojnika i predstavnika vlasti.
U suprotnom, na sebe će
preuzeti ogromnu odgovornost sa kojom, sasvim sigurno, ni oni, a ni bilo
ko drugi, nije kadar da se nosi, jer – ko se s Bogom takmičio, nije
daleko dogurao. U nadi da će visoki predstavnici vlasti ipak spoznati
dramatičnost situacije, ali i uzavrelu energiju koja bi u svakom
trenutku mogla da poprimi i drugačije dimenzije, pozivam sve aktere
političke scene na mir i suzdržanost od teških riječi i djela, uz želju
da zajedno odbranimo Crkvu, ma kako se mi zvali i ma koje organizacije
predstavljali.
Najzad, postoji nešto mnogo važnije od politike, a
to je ono što ostavljamo našoj djeci i potomcima, a mi u
Socijalističkoj narodnoj partiji sasvim sigurno ne želimo da im u
nasledstvo ostavimo podijeljenu zemlju, jer je ova zemlja podjela odavno
sita.
Uz prisjećanje na mudre riječi našeg blaženopočivšeg
Patrijarha Pavla – Budimo ljudi, jer samo to je bitno – građanima
čestitam Badnji dan, ali i predstojeći Božić. Mir Božiji, Hristos se
rodi!