Takozvana nova većina predstavlja teledirigovanu koaliciju zla u kojoj se kao na kakvoj mračnoj tomboli vrte svi oni koji su u prethodnom sazivu finansijski demolirali, kako opštinsku kasu tako i sopstvene članove.
Oni se sada katapultiraju u nove pljačkaške pobjede kao stari ali reciklirani otpad na čijim vratovima stoje bankarske šake prve familije, a sve u nadi da će izvući i sopstvena sredstva koja su prethodno morala biti položena na oltar partije čime su nepovratno stavili lični potpis na ugovor sa đavolom.
U tom frenetičnom stampedu na budvansku kasu, podsjećajući na kauboje u doba zlatne groznice, ništa im više nije bilo važno sem tog pomahnitalog juriša, kojim su srušili sve tradicionalne norme ponašanja i ubili ono najsvetije što smo imali na ovom malom prostoru a to je tradicionalno dobar odnos među ljudima bez obzira na politička uvjerenja.
Da bi došli do sopstvenih privilegija za potrebe partije i izvukli sredstva koja su im propala u dubinama partijskog bezdana oni su upotrijebili institucionalnu silu kojom diriguje DPS i brutalno prebijali rođake i prijatelje koji su im stali na put i koji ništa drugo nisu radili sem što su štitili Ustav i zakone ove namučene zemlje.
I ne samo to. Taj reciklirani otpad je radi pomenutog ličnog interesa stavio narod ovog kraja i Opštinu Budva u poziciju taoca njihovih ličnih želja i htijenja DPS-a, pa su poput poznatih scenarija u južnoameričkim zemljama, milicijskom i paramilicijskom huntom zauzeli opštinu uz čiju pomoć i sada vrše “dužnosti” za koje su sami sebe proklamovali zgazivši Ustav, sve zakone i volju birača opštine Budva.
Narod Budve je vrlo dobro prepoznao i osjetio na svojoj koži “dobre namjere”, nekadašnjih rođaka i komšija, u obliku pendreka i osjetio miris suzavca koji su oni nemilice bacali na njih, sve u pokušaju da nas sve utrpaju u taj njihov mafijaški karusel kojim bi nas u završnici priključili u vrtlog pakla u kojem se za sada samo oni vrte.
To je njihovo i tamo oni pripadaju.
Budvani u to kolo neće ući, vi ćete tamo ostati sami jer vam je tamo i mjesto, a rok vam je kratak i on neumitno ističe – 30. avgusta.
Ministar unutrašnjih poslova Mevludin Nuhodžić je saopštio da u Crnoj Gori trenutno imamo 780.540 državljana. S obzirom da smo ih po poslednjem popisu stanovništva iz 2011. godine imali 571.130, nameće se pitanje kako je Crna Gora za devet godina dobila novih 209.000 državljana.
Sa druge strane, statistika MONSTAT-a pokazuje da se broj stanovnika za isti period povećao za samo 1.844 građana.
Znači li to da je stopa nataliteta povećana za nekoliko puta za ovih devet godina, na osnovu čega bi se moglo zaključiti da smo još po nečemu lideri u Evropi ili se radi o nekim novim ljudima sa druge planete koje mi ne poznajemo, a državljani su Crne Gore?
Tražimo od ministra Nuhodžića da nam dostavi podatak kada su to službenici MUP-a terenskom provjerom utvrdili podatke o državljanima Crne Gore koji ne žive u mjestu koje su prijavili kao svoje poslednje prebivalište.
Sve ovo jasno ukazuje da Ministarstvo unutrašnjih poslova ne ažurira dobro birački spisak, odnosno da ovaj resor po potrebi falsifikuje broj državljana u svrhu zloupotrebe izbornog procesa. Ministre Nuhodžiću, Vaš potpuno promašen demanti govori da smo bili u pravu i da smo uspjeli da ogolimo pokušaj zloupotrebe Vas i Vašeg Ministarstva.
Nakon smjene vlasti, koja je neminovna, Socijalistička narodna partija će tražiti da krivično odgovaraju svi koji su se ogriješili o zakon. Ne možemo da ne zaključimo da se Vi više bavite prebrojavanjem onih koji idu na litije, praćenjem ko je šta napisao na društvenim mrežama o Vašem gospodaru, te kako na nekog da se primijeni što veće prekoračenje ovlašćenja, a ne onim čime bi trebalo stvarno da se pozabavite, a to je korektno i zakonito ažuriranje biračkog spiska.
Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije ocijenio je da se na temeljima drevnoga gonjenja Crkve, nastavlja i današnji progon Crkve i zločini svuda u svijetu pa i kod nas.
Visokopreosvećeni je naglasio da je Crkva progonjena od savremenih vladara i gonitelja, koji nisu nadahnuti duhom velikih hrišćanskih vladara kakav je bio car Konstantin, car Justinijan, Nemanjići, Petrovići, nego duhom prokletoga cara Dukljanina, kako ga je narod nazvao i zapamtio jer je progonio i ubijao hrišćane.
“Oni koji su na vlasti hoće da uništi Crkvu Božiju, misle da je lako s Bogom ratovati. Niko Boga nije pobijedio u istoriji i neće Ga pobijediti do kraja svijeta i vijeka! Treba da shvate i ovi koji su sada ovdje kod nas na vlasti, da su objavili rat Bogu, a ne Amfilohiju ili narodu u Crnoj Gori. Živome Bogu su rat objavili i zato onaj koji s Bogom ratuje, on gubi i svoj obraz i dušu, odriče se od svih istinskih i pravih vladara, koji su vladali ovim prostorima od vremena Cara Konstantina do vremena kralja i gospodara Nikole Petrovića.
Oni se dakle, kako je kazao, odriču od njih pokušavajući da vaspostave ideologiju prokletoga cara Dukljanina i ostalih lažnih vladara kroz vjekove do Lenjina, Staljina, Broza i svih ostalih koji su pokušavali da ratuju sa Bogom, da ratuju protiv Presvete Bogorodice, ukidajući one blagoslovene zakone koje je Gospod propisao za čovjeka i ljudsku prirodu.
“Zato je danas ta obezbožena vlast na svojoj skupštini prvo ozakonila zakon čovjekoubistva (abortus), ozakonila čedomorstvo, ubistvo ljudi. To samo mogu bezumni ljudi i narodi, jer dijete koje se začne u materinoj utrobi bilo da je od tri mjeseca ili tri godine ili trideset godina, to je isto dijete. Prema tome ubiti ga od tri mjeseca, ili tri godine, ili trideset godina, istoga čovjeka ubijaš”, rekao je vladika. Podsjetio je i na nedavno usvojen zakon o istopolnim brakovima koji, kako je naglasio, negira i ljudsku prirodu i Božije prizvanje čovjekovo”, rekao je on.
Od martovske parole da je zdravlje najvažnije, danas smo došli do toga da su izbori najvažniji, ocijenio je poslanik Aleksandar Damjanović, sumirajući utiske sa proširene sjednice Kolegijuma predsjednika Skupštine.
„Čini se da dio nadležnih institucija i poslanika vlasti traži alibi da se nastavi izborni proces. Ja sam tražio da se razmotri mogućnost odlaganja. Čuli smo da je Boban Mugoša (direktor Instituta za javno zdravlje Crne Gore) priznao da je prije ovoga rekao Begiću (Senad Begić – pomoćnik direktora Instituta za javno zdravlje Crne Gore) da ako se raspišu izbori pukla nam je pogibija. Ako je on to rekao, o čemu mi ovdje pričamo“, kazao je Damjanović novinarima.
Sjednica Kolegijuma predsjednika Skupštine, na kojoj se razgovaralo o svim aspektima održavanja izbora, zakazanih za 30. avgust, u situaciji zdravstvene krize izazvane koronavirusom, održana je danas.
Predsjednici poslaničkih klubova koji čine Kolegijum predsjednika parlamenta, razgovrali su sa članovima Nacionalnog koordinacionog tijela, predstavnicima Državne izborne komisije, Agencije za sprečavanje korupcije.
Sjednici si prisustvovati i predstavnici nevladinih organizacija koje se bave izbornim procesom – Centrima za demokratsku tranziciju, za demokratiju i ljudska prava, za monitoring i istraživanje i Građanske alijanse.
Sjednica Kolegijuma Skupštine bila je zatvorena za javnost.
„Ukoliko Ministarstvo odbrane nije bilo sposobno da procijeni da sadnice četinara neće uspjeti da opstanu na pašnjaku Sinjajevine, kako onda da im vjerujemo u procjenu da vojni poligon neće uticati na ekosistem naše planine. Inženjeri šumarstva sa kojima smo razgovarali kazali su nam da sadnicama smrče i bora na Sinjajevini nije ni bilo jesto, te ističu da je to područje bilo pogodno za šumu ona bi i sama nastala“
Sadnice smrče i bora koje je Ministarstvo odbrane zasadilo na Sinjajevini u novembru prošle godine osušile su se, a samo par biljaka, od čak 3.000 zasađenih, se još bori da preživi, saopšteno je iz Građanske inicijative „Sačuvajmo Sinjajevinu“.
Oni su kazali da ovakav slijed događaja pokazuje kako u praksi izgleda kada je od suštine i stvarne brige za prirodu i prije svega eskosistem Sinjajevine, bitnija propaganda resora kojim rukovodi ministar Predrag Bošković.
Iz ove GI su posebno naglasili da „Ministarstvo odbrane nije žalilo novca građana za kupovinu sadnica, koje su, sve su prilike, svjesno žrtvovane zarad par fotografija da bi se ministar pokazao kao ekološki savjesan“.
osušene sadnice
„Kako izgleda briga o ekologiji u režiji ministra Boškovića najbolje mogu posvjedočiti osušene sadnice, koje nažalost nisu posađene tamo gdje su moge uspjeti, na primjer na Durmitoru gdje je lani posječeno na desetine stabala u srcu nacionalnog parka, na Lovćenu gdje šume nestaju ili brdu Gorica u Podgorici koje svake godine sve više gubi zelenu površinu. Ovaj neuspjeli trik ubjeđivanja javnosti u brižnost Ministarstva odbrane na čelu sa ministrom Boškovićem, nadamo se da će biti opomena da se odustane od sumanutog nauma da se na Sinjajevini zasadi 100.000 sadnica, jer na osnovu dosadašweg iskustva vidite kakva će im biti sudbina“, kazali su iz „Sačuvajmo Sinjajevinu“.
Zato oni smatraju da ovakav scenario mora da bude opomena.
„Ukoliko Ministarstvo odbrane nije bilo sposobno da procijeni da sadnice četinara neće uspjeti da opstanu na pašnjaku Sinjajevine, kako onda da im vjerujemo u procjenu da vojni poligon neće uticati na ekosistem naše planine. Inženjeri šumarstva sa kojima smo razgovarali kazali su nam da sadnicama smrče i bora na Sinjajevini nije ni bilo jesto, te ističu da je to područje bilo pogodno za šumu ona bi i sama nastala. To je saglasno i stavu biologa koji ističu da su pašnjaci ugroženi u kod nas i u Evropi te da je njihova zaštita nužnost. I šumarski inženjeri i biolozi su još saglasni da se drugi po veličini pašnjak u Evropi ne smije prokockati za vojni poligon, već da ga treba koristiti na održivi načina kroz razvoj stočarstva“, kazali su iz GI.
Stoga su još jednom apelujemo na Vladu da poništi odluku o pretvaranju Sinjajevine u vojni poligon, jer se naši strahovi već obistinjuju kada je u pitanju briga o Sinjajevini.
„Nažalost, već se obistinila jedna narodna: “Da se jadan za zelen bor uhvati i on bi se osušio”, navodi se u saopštenju.
У години просперитета за Црну Гору, како рече Никола Дивановић, прво је морало вођу устоличити и ван свјетовних оквира. Наоштрен одбраном владара наших судбина, у заносу вишеслојне фатаморгане, дошло је до „истинског“ привиђења Светог Петра Цетињског у лику драгог му вође. Наравно, зачетак правог мозгоблудља има крајњи циљ, а вријеме је мајсторско решето да клупко тог плана свима на увид одмота. Покушавам да разумијем да је фотеља важнија од образа, као што је украсно бушење споменика културе, односно, бедема Старог града један облик умјетничког надахнућа и посебно истанчаног укуса за модеран стил позне ренесансе. Посебно покушавам да разумијем да Србин може бити и остати у твојој странци, а да иста та странка плански ради на затирању српског језика, културе и традиције, а ево и цркве. С друге стране схватам да тешка времена доносе разне интересне и егзистенцијалне реалности, а стварају моралне бескичмењаке, па се на такве ствари само зажмури на једно око, окрене глава и спусти поглед. Нисмо ми Срби дошли прекјуче на камили преко Вилуса, него смо ту од кад је свијета и вијека. Нећу сад жонглирати историјским чињеницама, сугеришем Ти, а и свима незнавенима, да се понешто прочита из историје, све је доступно за онога ко жели да чита и сазна или да се само подсјети. Врхунац дилетантског мозгоблудља је освануо негдје у јануару ове године у гласилу Антена М, великосрпско-хегемонистичког назива „Србија до Токија“. Дизање руке крајем децембра у Скупштини је само било наставак јасног плана, јер вођа је недавно званично устоличен и на духовном пријестолу у главама свих полтрона режима. Ово у Будви чега смо сви били свједоци, очекивано је с обзиром на тековине странке којој припадаш, али опет надао сам се да кад ђаво почне заривати канџе у вјеру и цркву, да ће се бар неко дићи из тих редова, и усред Скупштине одбити тај ђавољи посао. Изгледа да Ти то није било довољно, Никола, него као осокољени вођин кербер недуго затим све досољаваш поспрдно-ироничним квази писанијем. У том твом антологијском тексту, Никола, препуном полтронских мозгоблударија, док Србе представљаш као закржљалу расу без историјске свијести, истовремено глорификујеш велики турски народ са богатим културно- историјским насљеђем који нема проблем са туђом заоставштином. Па онда, у том заносу кажеш да је „Турска држава прије отприлике 100 година, послије Вељега рата, Аја Софију прогласила за национални музеј, свјесна да она не припада само њиховом културном и вјерском насљеђу“. Никола, Вељи Рат је био од 1876-1878. године, сад ево слависмо и Дан државности, а вјероватно си мислио на Велики односно Први свјетски рат, а могао си бар Аја Софију да назовеш правим именом, Света Софија, света мудрост на Христовом небу. Опет, мора да се чита, Никола. Можда си могао у том ванвременском полету да заокружиш, јер ишло је некако у том правцу на пр. да су “Срби и православни народи јуришали на Цариград”, а не њихови на наше цркве, манастире, огњишта. Ех да, прије неки дан управа Аја Софије даде отказ кустосу музеја, вјероватно си чуо. Зато се и бојим да управници закона о слободи вјероисповјести не уруче отказ монасима, свештеницима, па оспособе некаква нова модерна занимања, здања и имања, све у духу нових тековина. Најгоре је кад они који не вјерују у небеса већ у Маркса и Енгелса хоће да ти уређују цркву, сами себи дарују томосе, издају аутокефалије. Притом, једног свог патријарха кроз историју наведите. Има ли га на видику? У овом већ култном Твом тексту јасно наглашаваш да би се овим накарадним законом сва права вјерујућих Црногораца омогућила. Сигурно Ти нико није забрањивао да долазиш у Прасквицу да запалиш свијећу, нити је Митрополија црногорско-приморска Српске православне цркве било коме то онемогућила. То је црква Божја и свакога хришћанина, али очито је да послије сигнала са врха пирамиде треба стати са одласцима до Прасквице или било које светиње, јер ђаво долази по своје, боље рећи туђе, па треба одступити зарад недовршеног посла. Остави се тумачења историје цркве и опскурних вратоломија, јер такве ствари се не причају на дугме и у духу вођиног интересног пословања, већ треба читати, све је доступно, само жеља је неопходна. Оканите се коментарисања црквеног устројства, канона, граница епархија наше цркве, па није све зачето у Брозовом Јајцу. Не требаш по знање и чињенице ићи до Београда, Призрена или Пећи, скокни пјешке до Прасквице, Дуљева, Градишта… Никола, немој тако Ти часне барјактарске куће, предака и потомака, крсне славе Светог Стефана Дечанског-Мратиндана, племена и завјета. Немојте се људи одрицати предака, Светог Саве и Светог Симеона, иако је колико видим то и у Никшићу идеал и мјера предострожности за фотељу шефа општине. Можда постоји неки закон, гдје не могу Свети Сава и фотеља, само свима јавите ако сте га у главама изгласали да и ми, ето, знамо. Препоручујем да видиш и сагледаш. Некада су на овом јуначком кршу Немањићи имали континуитет у виду Балшића, Црнојевића и Петровића, литература стоји, чека, треба је само читати, онако чистог срца и душе, отвореног ума. Ипак, Ти од скоро имаш поданство црногорско, вјероватно си пропустио да сагледаш историјске токове у тадашњој Црној Гори. Твоји дични Паштровићи и „дивна српска Бока која може Босфор да засрами” (ово рече краљ Никола, не замјерите мени), знаш Ти добро, границом су горе на планини одвојени били до прије 100 љета. Ако се потрудиш да увидиш схватићеш да се више србовало на Цетињу него у Београду, само треба фотељу замрзјети да би истина изашла из уста. Знам, није то лако. Никола и сви ви слични, знате сигурно, ми смо се још 15. јуна прошле године заклели и завјетовали на Тројичинданском сабору пред Саборним Храмом Христовог Васкрсења да ћемо чувати, обнављати и бранити своје Светиње, ћивоте наших Светитеља, цркве, манастире, гробља и гробове наших предака. „Тако нам Бог Љубави, Свети Петар Цетињски и Свети Василије Острошки помогли!“ На ове апостолске ријечи нашег владике Јоаникија народ је у глас и из свег срца, још нам у души одзвања, одговорио са Амин, Амин, Амин…Нека буде тако, а тако ће бити, јер ако нешто свим срцем желимо и бранимо, Бог је на нашој страни! Бранићемо мирно и достојанствено, јер за нас Србе заклетва је светиња. Сваки народ брани своје светиње, а ми смо већ дуго навикнути на дефанзиву. Саме литије су слика и путоказ моћи те гласне молитве и заклетве чији ехо још грми и сијева часном и истинском Црном Гором. Потписи доктора, професора, студената, правника и свих часних људи из разних професија су свијетло које до краја засљепљује смисао овог накарадног закона, већ одавно потученог од стране свих истакнутих здравомислећих правника и институција из земље и иностранства. Можда и најбоље да послије свега, а некако иде све ка томе, као двојац с кормиларом Бориловић-Џаковић, одеш на Јавни сервис свих грађана, код мозгоблудника највишег степена Дарка Шуковића, истакнутог официра керберске војске, избациш све из себе, саслушаш човјека, вјероватно ће ти све лакше пасти кад спојите копља мртвих лажи у живој истини. Свјесни да се ово зло спремало дуго, а богами надахнути снагом предака која је укоријењена дубоко у нама, знајте да смо се и ми вјековима спремали, с вјером у Бога и снагу животворне истине коју бранимо и носимо у срцу, сигурни у нашу побједу крајњу. Теби и свим занесењацима интересног мозгоблуда, поручујем да још има времена за праве одлуке јер “ко хоће часно, није касно”! Дајем слободу себи да сугеришем присталицама ДПС-а, да на првом следећем митингу, наравно ако НКТ дозволи, у току заносног говора господара судбина гласно и хорски запјевате: вођа, вођа, вођа… Ако буде снажно и постојано, а биће, чуће се страшан одјек који се пролама: ђаво, ђаво, ђаво… Пашће маске иако су маске обавезне. Пошто ми већ знамо с ким имамо посла, јер то дубоко осјећамо, остаје нам да још чвршће носимо крст наш јер нема повлачења ни за педаљ, нема компромиса, са вјером у Христа Бога нашега и коначну побједу!
Da smo jos uvijek daleko od proklamovanog i normativno ustanovljene obaveze da javne ustanove budu van političkog uticaja, to vas ovih dana demantuje direktorica Radmila Backović u JPU Dragan Kovačević iz Nikšića.
Poznato je da zaposleni u predškolskim ustanovama koriste godišnji odmor u periodu jul-avgust, da bi im se rješenja o korišćenju, ranijih godina uručivala u septembru za tu godinu.
Pošto su izbori zakazani za 30. avgust, redosled korišćenja godišnjih odmora i prijema rješenja u potpunosti se izmijenio. Svim zaposlenima je naređeno, bez obzira što se neki nalaze i na bolničkom liječenju, da svi moraju doći u sjedište ustanove i lično preuzeti rješenja. Ispostavilo se da ovaj iznenadni gest za ažurnom dokumentacijom i nije zbog rješenja o godišnjem odmoru, već da moraju potpisati liste podrške DPS-a na predstojećim izborima, a ko neće imaće i odgovarajuću sankciju.
Do kada će državne i javne ustanove biti poligon za zloupotrebu od strane trenutno vladajuće DPS, ne znamo ali se nadamo da će 30. avgust za njih biti vreliji dan od kalendarskog.
Mi smo i te kako raspoloženi za razgovore i pregovore. Spremni smo za razgovore o tome da se napravi što je moguće veća koalicija, ali SNP zasad ne vodi pregovore ni sa jednom partijom o formiranju koalicije, pa ni sa DF-om. Da li ćemo ići samostalno ili ćemo praviti neku koaliciju, o tome ćemo ovih dana donijeti odluku na organima partije. Vjerujem da će to biti do kraja ove sedmice. Do tada ćemo makar znati da li ćemo biti dio koalicije, ako ne budemo znali i s kim, ili ćemo se pripremati za samostalan nastup”, kazao je predsjednik SNP-a Vladimir Joković.
Zasad, ističe, nema nikakvih pregovora jer su se istinski nadali da će biti jedinstvena lista opozicije i u tom pravcu su i usmjerili svu svoju energiju.
“Međutim, neki su odlučili tako kako su odlučili, nijesu poslušali volju naroda, a narod je želio da jedinstvenom listom opozicije konačno dođe do smjene vlasti u Crnoj Gori. Žao mi je zbog toga, ali ne sumnjam da još ima vremena da se donese dobra odluka”, kazao je Joković.
Upitan za savez “Da svako ima”, koji je formiran prošle godine, a koji su pored SNP-a činili i Ujedinjena Crna Gora, Radnička partija i nezavisni poslanici, Joković je rekao da ne isključuje ni mogućnost da tako nastupe i 30. avgusta.
“Mi smo u dobroj komunikaciji, imamo dobre međusobne odnose. Ne isključujemo ni mogućnost da u toj koaliciji nastupimo na izborima. Međutim, trenutno ništa precizno ne možemo reći”, rekao je Joković.
On je istakao da je SNP spreman i za samostalan nastup, ali da će učiniti sve da ispoštuju volju naroda da opozicija nastupi što je moguće jedinstvenije.
Neracionalna i neplanska eksploatacija šumskog bogatstva na prostoru Bihora nanijela je nenadoknadive štete lokalnom stanovništvu,ocijenio je juče predsjednik petnjičkog odbora Socijalističke narodne partije (SNP) Zaim Ličina. On je tvrdi da po pitanju gazdovanja šumama privilegovani, politički podobni koncesionari vode glavnu riječ, a da obični građani od toga nemaju nikakve koristi. Ličina je od lokalne uprave zatražio da kod državnih organa inicira izmjenu zakonskih odredbi koje se tiču nacionalne politike upravljanja šumama i dugim prirodnim bogastvima.
– Svjedoci smo da se na prostoru petnjičke opštini vrši nemilosrdna sječa i uništavanje šumskog bogatstva. Sve to rade uglavnom koncesionari koji zahvaljujući svojoj podobnosti i povezanosti sa određenim moćnicima mogu da rade šta hoće. Tako se ogromni novac od eksploatacije šuma sliva u džepove pojedinaca, od čega lokalna zajednica i njeno stanovništvo nemaju nikakve koristi. To jasno ukazuje da se u ovoj oblasti mora uvoditi više reda – smatra Ličina.
On je naglašava da koncesionari iza sebe ostavljaju devastirane prostore, uništene puteve i poremećena vodoizvorišta.
– Teški kamioni natovareni balvanima svakodnevno remete prirodnu ravnotežu i uništavaju putnu infrastrukturu, a nadležne službe ni ne pokušavaju da suzbiju takve pojave. To najbolje posvjedočaju dešavanja u dijelu mjesne zajednice Johovica gdje imamo pravu poharu šumskog bogatstva i potpuno uništene saobraćajnice. Sa druge strane, ništa se ne preduzima da se mještanima ponude neke posebne pogodnosti koje bi im poboljšale uslove života. Ništa se ne radi na zaustavljanju iseljavanja naroda. Tom narodu je ostalo jedino da gleda kako pojedinci krčme prirodne blagodeti i ništa drugo – kaže Ličina i ističe da je zahvaljujući neplanskom i neracionalnom gazdovanju šumama, pored saobraćajnica, uveliko devastiran i narušen prirodni ambijent planinskih ljepotica na prostoru Bihora.
– Neplanska i nemilosrdna sječa i eksploatacija najkvalitetnijeg drveta sa prostora Bihora ostavila je pravu pustoš u cijelom regionu. To, pored ogromne štete, ostavlja poražavajući utisak na turiste koji u velikom broju tokom godine prokrstare ovim predjelima. Oni su prosto zgranuti i ne mogu čudom da se načude da se to dešava u jednoj zemlji koja hoće da bude ekološka. Ako se nastavi sa ovako nedomaćinskim upravljanjem šumama našem potomstvu umjesto ekološke države ostaće prava pustoš. Pogubno je to što su pojedinci praktično nedodirljivi i što ponašaju kao da su državne šume njihova privatna prćija – zaključuje Ličina.
Aktuelna vlast zloupotrebljava dijasporu
Zaim Ličina podsjeća da smo svjedoci da brojna petnjička dijaspora izdvaja pozamašna sredstva za unapređenje lokalne infrastrukture na području Bihora. Po njegovom mišljenju, aktuelna vlast na ovaj način zloupotrebljava dijasporu.
– Umjesto da država od novca koji ostvaruje od koncesija na šume izgrađuje puteve u našim selima, ona inicira da to radi dijaspora, ističući da na taj način vraća dug svom zavičaju. To je klasična zloupotreba naših iseljenika. Umjesto da se taj novac izdvaja za otvaranje novih radnih mjesta, vlast sa tim novcem potkrplja svoj javašluk. Ako država izgrađuje infrastrukturu u ostalin krajevima Crne Gore, neka to radi i u Petnjici, umjesto što zapomaže da Petnjičani iz inostranstva pruže ruku pomoći – ističe Ličina.
Jelena Mandić, učenica hercegnovske Muzičke škole u klasi profesorice Irene Mijušković, osvojila je drugo mjesto na internacionalnom onlajn muzičkom takmičenju koje je organizovao bečki konzervatorijum Franc Šubert. Jelena se takmičila u jakoj konkurenciji u disciplini klavir – solo, sa vršnjacima iz zemalja iz skoro cijelog svijeta, pa su u kolektivu Muzičke škole s razlogom ponosni na novi uspjeh njihove učenice jer on nastavlja dugu i bogatu tradiciju ove ustanove.
Bilježimo i da je, uprkos brojnim teškoćama koje je donijelo organizovanje onlajn nastave školska godina završena bez problema, uz odlične rezultate. Raduje, ističe direktorka Jovanka Veljović, i podatak da je nekoliko učenika odlučilo da nastavi muzičko obrazovanje i upisali su Srednju muzičku školu.